Kolumna Berislava Blagojevića: Da je ćutanje zlato

Filed under: Berislav Blagojević,kolumne,region |

Postajem sve više uvjeren da je ovdje, na Balkanu, previše teško samo govoriti i da je normalno da se ili ćuti ili galami. Ravnoteže, uključujući i onu na notnoj skali, ni na vidiku. Ostrašćenost i politizacija svega i svakoga, pravljenje spiskova ko je za, a ko protiv, ko je lijevo, a ko desno (pri tom se naravno zaboravlja na onaj aforizam – skreni tri puta lijevo i stigao si desno!), podjele na patriote i izdajnike… Sve je to nanovo eskaliralo u nečemu što je započelo kao „slučaj Nikolaidis“, nastavilo se kao „slučaj Nikolaidis-Ugričić“, a završiće kao „slučaj …“. (Hmm, samovoljni prsti žure da napišu „slučaj Harms“!)
No, nemam namjeru da pišem o Nikolaidisovom tekstu i onome što je uslijedilo. Nakon skorašnjeg medijskog bombardovanja, siguran sam da je većina građana upoznata sa ovom tematikom i da o njoj ima mišljenje. Pitanje je samo da li se to mišljenje (pre)glasno izgovara ili se, zauzdano, drži među zubima. Dakle: ćutanje vs urlanje, tišina vs larma.
I dok su se banjalučki i drugi mediji iz Republike Srpske bavili Nikolaidisom, Boletom, Ugričićem, tobožnjim Anđelininim izjavama o ukidanju RS, pozivima turskim rediteljima da bojkotuju Kustendorf i drugim temama koje bi trebalo da su u sferi kulture i umjetnosti, ali to nisu, jedna prava vijest iz kulture je sa ove strane Drine sramotno zanemarena. Kao da se „izgubila u prevodu“, u „balkanskom trouglu“ oivičenom linijama Beograd-Podgorica-Banjaluka. Radi se o premijeri predstave „Pošto pašteta“ odigranoj u Ateljeu 212, a prema tekstu mlade i nagrađivane Banjalučanke Tanje Šljivar. Odmah da raščistimo, Tanju Šljivar ne poznajem lično i jedini razlog zašto pišem o ovome je nedopustivo prećutkivanje njenog uspjeha od strane ovdašnjih medija. Sa izuzetkom nekoliko portala (frontal.ba, intermezzo.ba i 6yka.com koji je sa Tanjom objavio i intervju) nijedan drugi „etablirani“ medij, koliko mi je poznato, nije se ni osvrnuo na ovu vijest. Dakle, ćutanje! Sa druge strane, pohvale na račun i autorice teksta i predstave kao takve prštale su u Srbiji na sve strane (uprkos tome što je „slučaj Nikolaidis et.al.“ zauzeo golemi dio medijskog prostora). U principu, banjalučka tišina Tanju Šljivar i ne treba mnogo da dotiče. Ona je već dokazala da je iznad nje. I daleko od nje. Mi koji ostajemo treba da brinemo o čemu se ćuti, a oko čega se (bezrazložno?!) diže galama. A pravilo je, kako se čini, da se ćuti o onome o čemu ne bi trebalo da se ćuti. Da je ćutanje zlato, kako kaže poslovica, ovdje bi živjeli sami milijarderi! Međutim, ovdašnjim „imanentnim“ medijima koji se busaju u prsa dok pominju tiraže i gledanost očigledno odgovara da se o nečemu ćuti, a da se o nekoj drugoj temi raspreda nadugačko i naširoko. U redu, tako to u svijetu i inače funkcioniše. Iritira to što će isti ti mediji koliko sutra, za potrebe promocije imidža Republike Srpske ili kakvom drugom zgodom, navesti lik i djelo Tanje Šljivar kao primjer uspješnih umjetnika sa ovog prostora. Imamo li još uvijek pravo na to ili smo ga ćutanjem zanavijek izgubili? I da raščistimo još nešto, pored Tanje Šljivar postoji još onih koji se bave umjetnošću i/ili kulturom, a o kojima se uglavnom ćuti. Sve to govori da smo izreku „svaka prećutana zlata vrijedi“ odveć bukvalno shvatili. Zato treba dobro odvagati o čemu će se ćutati a o čemu trubiti na sva zvona. Kad već ne umijemo zboriti normalnim tonom.

O autoru: Berislav Blagojević je rođen 1979. godine u Slavonskom Brodu. Magistar je geografskih nauka. Objavljene knjige: „Lamentacija po Sofroniju“ (2005), „Trebao sam biti riječ“ (2005) i „Ja, revolucionar“ (2010). Poeziju i prozu je objavljivao u časopisima „Koraci“, „Sarajevske sveske“, „Nova Zora“, „Književnik“, „Riječ“, „Unus Mundus“, u Balkanskom književnom glasniku, online časopisima Blesok i Male novine i drugim. Kao autor je zastupljen u nekoliko zbornika: Zbornik kratkih priča „Ja sam priča“ (Banja Luka), Zbornik SPKD „Prosvjeta“ (Šamac), Zbornik poezije književnog kluba „Miroslav Antić“ (Inđija), Zbornik kratkih priča „Sea of Words“ (Barcelona), Zbornik „Najkraće priče 2009“ (Alma, Beograd) i dr.
Trenutno živi i radi u Banja Luci, BiH.

Svakog 1. u mesecu na Konkursima regiona čitajte kolumne Berislava Blagojevića.

http://berislavblagojevic.wordpress.com/
facebook
kritika knjige B. Blagojevića “Ja Revolucionar”
http://konkursiregiona.net/category/kolumne/berislav-blagojevic/

2 Responses to Kolumna Berislava Blagojevića: Da je ćutanje zlato

  1. Pingback: DA JE ĆUTANJE ZLATO « Berislav Blagojević

  2. Pingback: Kolumna Berislava Blagojevića: Da je ćutanje zlato : Mlad Grad | Sremska Mitrovica | Portal mladih Grada Sremska Mitrovica

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*