Kolumna Berislava Blagojevića: KRUG

Filed under: Berislav Blagojević,kolumne,region |

krug2Djetinje ljubavi posebne su po mnogo čemu. Intenzivne, neukaljane smutnim motivima, dugovječne. Takav jedan dugoplamteći žižak ljubavi nosim u sebi više od dvije decenije. Od tada sam selio nekoliko puta, ali moje čežnje, moje misli i želje, molitve i nadanja raspukle su tek na dva dijela. I sve je udvojeno: dva grada – Brod i Pančevo (ali samo jedan Eugen Savojski koji je u ovom prvom zanavijek razorio tvrđavu da bi dvadeset godina kasnije u drugom gradu jednu sagradio), dvije ravnice, dva šetališta uz dvije rijeke – Savu i Tamiš, dva tornja na crkvi, dvije rafinerije, dva svetionika na ušću Tamiša u Dunav… Nije teško voljeti dva grada ili dvije rijeke, ali teško je biti nadomak voljenog/željenog, a ne vidjeti, ne dodirnuti, ne osjetiti. A sve su prilike da će se upravo to desiti: boraviću u Kikindi i u Beogradu, ali neću stići posjetiti Pančevo. Neću prošetati kejom, otabanati od Koteža II preko Narodne bašte do lokalne kafane na Strelištu, neću vidjeti prijatelje, rodbinu, Baju, Zozu, Bobu, Bokija, Nidžu…

Maštajući i razmišljajući o Pančevu, uvidio sam nešto što mi ranije nije padalo na pamet. Nešto što mi je do sada izmicalo, uprkos napadnoj očiglednosti: Pančevo ima izuzetnu književnu scenu! Vasa Pavković, Vule Žurić, Nemanja Rotar, Čarna Popović, Dragana Mladenović, Jasmina Topić, Slobodan Bubnjević (zasigurno ću nekoga izostaviti, pa je bolje da se, uz prigodno izvinjenje povodom toga, ovdje zaustavim)… Upravo Bubnjević je prije nekoliko godina na sajtu Malih novina predstavio Lanu Bastašić kao „spisateljicu banjalučkog književnog kruga“, aludirajući na nekolicinu nas mlađih (ili bolje – novih) pisaca. Međutim, krug se osipa, kruni; otišao je Radomir D. Mitrić, odlazi i Lana. O razlozima ne bih nagađao, ali nikako ne mogu da izbijem iz glave Mendelinu rečenicu: „Pravi karakter nekog društva otkriva se u načinu kako se ono ophodi prema svojoj djeci.“

Sreća je, međutim, u tome što je krug savršen oblik i što će nastaviti da se kotrlja uprkos svemu. Sreća je i u tome što se stalno pojavljuju nova imena koja tom (književnom) krugu daju zamajac. Sreća je što je Pančevo tu gdje jeste već više od 850 godina, što znam da će me čekati i što ću (neminovno se krećući u krug) sigurno ponovo doći.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*