Kolumna Aide Šečić Nezirević: Samrtna proljeća

Filed under: Aida Šečić Nezirević,kolumne,region |

Na šta vas asocira proljeće?

Na travu?

Na skorašnje/nekadašnje matursko putovanje? Na krvavi klinč sunca i kiše, uz suđenje pristrasnog suca – vjetra? Na lijepu pjesmu o Beogradu  u Čolino vojničko doba (koju, uzgred, nikad NE pjeva u Sarajevu, a pitam se zašto kad je najbolja)?

Mene proljeće podsjeća na Ferenca Molnara, njegove junake, njegovu Pavlovu ulicu u proljeće („…prozori su bili širom otvoreni toga toplog martovskog dana…), na tragični kraj njegovih Dječaka.

 Jer poljeće, kao i dječija igra, počne uvijek bezazleno. Proljeće je Dijete.

Novo. Naivno. Nevino. Nespremno.

I često samrtno.

U proljeće 1848. počela je revolucija u Mađarskoj, strašna i strasna borba za samostalnost i nezavisnu državu. Nazvana je Narodnim proljećem. I, naravno, bila je krvava. U proljeće 1941. godine sovjetske vlasti su organizirale masovnu deportaciju „anti-sovjetskih elemenata“ iz okupiranih baltičkih zemalja A po uzoru na Narodno proljeće, 1968. godine osvanulo je dobro nam znano Praško, Usporedo s njime, tragično je proljeće nastupilo u Parizu. Istina, kratko, ali obliveno krvlju.

I ugušeno, dakako, nasiljem.

1941., opet u proljeće, rat je počeo i “u zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu”, napadom njemačkih i talijanskih snaga na  Jugoslaviju, zemlju Južnih Slavena, koju danas tako (zlu)rado nazivaju  “bivšom državom”.

I tako, od proljeća do proljeća, stigosmo do 21. stoljeća.

 Proljeće je, a izdišu Sirija i Egipat…

Proljeće je, a Sarajevo sjedi na 11.000 crvenih stolica i plače.

Proljeće je, a Novi Sad tuguje nad svojim mrtvim, nedužnim mostovima

Proljeće je, trava raste, a umjesto leptirića, u stomaku i zraku treperi samo osjećaj mučnine.

Aida Šečić, rođena 27. juna 1978. godine u Zenici. Nakon Opće gimnazije u Travniku, završila Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda BiH i južnoslavenske jezike. Zaposlena kao lektorica u Sekretarijatu Predsjedništva BiH. Govori engleski i francuski jezik.
2009. godine bila finalistica međunarodnog konkursa „More riječi“ (priča „Irfanova gitara“), te predstavljala Bosnu i Hercegovinu na kreativnim radionicama u Barceloni i Toledu (2009), te Sofiji (2010). Priča „Irfanova gitara“ prerađena je u strip u organizaciji „Next page“ iz Sofije.
Izdavačka kuća „Alma“ iz Beograda dodijelila joj je drugu nagradu na konkursu „Kuće u vazduhu“ (priča „Ogledalo“). Priče „Nas dvije“ i „Gospođa direktorica“ ušle su u zbornik „Najkraće kratke priče 2010“ iste izdavačke kuće.
Uvrštena u zbornik „Kapija Istoka i Zapada“ Novosarajevskih dana kulture 2010. (priča „Bogatašica“, te u časopis „Duhovna konekcija“ Novosarajevskih dana kulture 2011. (priča „Tu noć kad si se udavala“).
2011. dobila nagradu „Fra Grgo Martić“ za prvu zbirku poezije.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*