Kolumna Aide Šečić Nezirević: Mač(oizam), seks(izam) i tajn(ic)e

Filed under: Aida Šečić Nezirević,kolumne,region |

Nedavno mi je e-mail posao jedan fini, meni nepoznat gospodin, s čistom i poštenom namjerom da me „nalijepi“.

Helem, piše gospodin, a slova vrište od pritajenog bijesa: Zašto Hilari Klinton potpisujete titulom državna sekretarica kad je ona državni sekretar?

U pristojnom odgovoru objasnim gospodinu da je Hilari Klinton žena i da, zbog te proste činjenice, ona NE MOŽE biti državni sekretar. No, gospodin je bio izrazito uporan: Sekretarica ima drugo značenje. Vi gospođu Klinton ponižavate!

Još jednom sam mu pokušala objasniti da je Hilari Klinton DRŽAVNA sekretarica, a ne sekretarica.

Kad smo već kod toga, dodajem, zašto bi i sama riječ sekretarica bila ponižavajuća?

Na to mi je vrijedno poslao sljedeća tumačenja, da „imam na uvid“:

 – državni sekretar je visoki službenik u vladi nekih zemalja

sekretarica je uredska pomoćnica

 Upitah ga, zbunjeno, kako se zove muškarac na mjestu uredskog pomoćnika. Je li i on sekretarica…

Gospodin se upecao kao ribica na udicu: Nemojte biti takvi. I vi i ja znamo da su na mjestu sekretarica uvijek žene.

 Aaahaaa. Tu smo, dakle, kažem ja u sebi, a gospodinu odgovaram: Zašto uvijek žene??

I kao što sam očekivala, dobila sam odgovor da se poslovi dijele na „muške i ženske“. Što bi valjda značilo da su poslovi „visokih državnih službenika“ rezervisani za muškarce, a poslovi „pomoćnika-ica“ za žene.

 Nakon što sam iskazala svoje dileme vezane za muške i ženske poslove i(liti) profesije, te ga priupitala zašto sposoban i zdrav muškarac ne bi mogao biti sekretar, tj. uredski pomoćnik, gospodin je iznio pred mene čitav spektar nimalo službenih podataka: …da on cijeni žene, da on nije zaostao kao što ga ja (sram me i stid bilo, op.a.), pokušavam prikazati, da je i on imao majku (?!), da radi kao pravnik 30 godina (??!!), da je veliki patriota (???!!!)…

 Nije mi, međutim, konkretno pojasnio kakve veze imaju njegov lični život i strasni patriotizam sa genderom u jeziku, odnosno zašto oslovljavanje žena titulama u ženskom rodu zvuči ponižavajuće.

 I još nešto: priupitah ga kako je onda moguće da se riječ tajnica u hrvatskom jeziku koristi višestruko – u značenju uredska pomoćnica i u značenju osobe koja vrši visoku službu u vladi nekih zemalja.

 Na to od ljubaznog gospodina dobih zaista unikatan odgovor: Ne možete upoređivati te dvije riječi. One međusobno nemaju nikakve veze!

 Nisam imala više komentara. Što ‘no bi se reklo, ostadoh bez teksta.

Aida Šečić, rođena 27. juna 1978. godine u Zenici. Nakon Opće gimnazije u Travniku, završila Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda BiH i južnoslavenske jezike. Zaposlena kao lektorica u Sekretarijatu Predsjedništva BiH. Govori engleski i francuski jezik.
2009. godine bila finalistica međunarodnog konkursa „More riječi“ (priča „Irfanova gitara“), te predstavljala Bosnu i Hercegovinu na kreativnim radionicama u Barceloni i Toledu (2009), te Sofiji (2010). Priča „Irfanova gitara“ prerađena je u strip u organizaciji „Next page“ iz Sofije.
Izdavačka kuća „Alma“ iz Beograda dodijelila joj je drugu nagradu na konkursu „Kuće u vazduhu“ (priča „Ogledalo“). Priče „Nas dvije“ i „Gospođa direktorica“ ušle su u zbornik „Najkraće kratke priče 2010“ iste izdavačke kuće.
Uvrštena u zbornik „Kapija Istoka i Zapada“ Novosarajevskih dana kulture 2010. (priča „Bogatašica“, te u časopis „Duhovna konekcija“ Novosarajevskih dana kulture 2011. (priča „Tu noć kad si se udavala“).
2011. dobila nagradu „Fra Grgo Martić“ za prvu zbirku poezije.

Kolumne Aide Šečić

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*