Osmi mart obilježava se još od 1910. godine , kad je Clara Zetkin u Kopenhagenu predložila da žene svih zemalja jednom godišnje, 8. marta, slave svoj dan.
Sjećam se vremena kad sam bila osnovka i kad nas je učiteljica ranije slala kući, izmamivši nam prije toga “čvrsto obećanje da ćemo mami (ne i tati, op.a.) usisati kuću i oprati suđe”.
Hoćemoooooooo, dreknuli bismo se nas tridesetak uglas i kud koji, mile moje, mili moji.
Helem, prođoše godine, odraste se, malo u ratu, malo u miru, postadosmo momci i djevojke, onda mnogi od nas roditelji, a 8. mart osta dan kad se “MAMI čisti kuća, MAMI pere suđe i MAMI pomaže oko ručka”. Tradicija se prenosi s koljena na koljeno, muškarci od sedam do sedamdeset sedam godina jure okolo s ružama u ruci i sjajem u oku, sve oko nas blista, nebo se plavi, a presretne žene bacaju se svojim ‘jačim polovinama’ u naručje i krišom brišu suzu.
Hvala ti, mili moj, šapuću umorne četiri-u-jedan (domaćice, majke, supruge, poslovne žene) gospođe, na opasku obožavanog muža/sina/brata: Opr’o sam TI suđe.
Clara Cetkin imala je, nesumnjivo, sjajne ideje i život vrijedan poštovanja. Njezine bi se krilatice: “Ukoliko je cilj da žena postane slobodno ljudsko biće, onda joj ne treba oduzimati rad, niti skraćivati radno vrijeme, niti ograničavati oblasti u kojima može da radi”, svi trebali pridržavati.
No, doprinosi li, zaista, u kričavi papir umotano cvijeće, dernek u kafani ‘samo za žene’ ili činjenica da će 8. marta muškarac (wow!) usisati kuću, ženskoj ravnopravnosti?
Ako već želimo odati počast Clari Cetkin i njenoj ideji o općoj i svakodnevnoj ravnopravnosti žene, možda bi bolje bilo da joj vratimo naziv ulice u sarajevskom naselju Alipašino Polje, koji joj je, ko zna zašto, oduzet.
Aida Šečić, rođena 27. juna 1978. godine u Zenici. Nakon Opće gimnazije u Travniku, završila Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda BiH i južnoslavenske jezike. Zaposlena kao lektorica u Sekretarijatu Predsjedništva BiH. Govori engleski i francuski jezik.
2009. godine bila finalistica međunarodnog konkursa „More riječi“ (priča „Irfanova gitara“), te predstavljala Bosnu i Hercegovinu na kreativnim radionicama u Barceloni i Toledu (2009), te Sofiji (2010). Priča „Irfanova gitara“ prerađena je u strip u organizaciji „Next page“ iz Sofije.
Izdavačka kuća „Alma“ iz Beograda dodijelila joj je drugu nagradu na konkursu „Kuće u vazduhu“ (priča „Ogledalo“). Priče „Nas dvije“ i „Gospođa direktorica“ ušle su u zbornik „Najkraće kratke priče 2010“ iste izdavačke kuće.
Uvrštena u zbornik „Kapija Istoka i Zapada“ Novosarajevskih dana kulture 2010. (priča „Bogatašica“, te u časopis „Duhovna konekcija“ Novosarajevskih dana kulture 2011. (priča „Tu noć kad si se udavala“).
2011. dobila nagradu „Fra Grgo Martić“ za prvu zbirku poezije.
Pročitajte i:
