Knjigocid u Hrvatskoj devedesetih godina

Filed under: region |

U Zagrebu je 12. jula održana promocija knjige s naslovom: „Knjigocid – uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih“. Njen autor je Ante Lešaja, umirovljeni sveučilišni profesor ekonomije, jedan od neimara koji su osnivali knjižnicu u gradu Korčuli. Poslije se mogao samo zgražati nad onim što je rađeno, ali je on prionuo poslu: sistematski i temeljito prikupljati građu koja je ispunila oko 600 stranica knjige.

Devedesetih godina prošloga stoljeća, što je prije samo dvadeset godina, u državi Hrvatskoj, iz knjižnicama u osnovnim i srednjim školama, u mjesnim zajednicama, gradićima, industrijski razvijenim sredinama i svim velikim gradovima, nestajale su tone knjiga.

 Nevjerojatna je brojka od 2,8 milijuna uništenih knjiga, što je bilo skoro 14 posto ukupnoga knjižnoga fonda Hrvatske.

 Odlazile su u takozvani „otpis“, kao knjige koje su toliko dotrajale da se više ne mogu čitati.

Uništavane su knjige svih „nepoćudnih“ autora, prije svega srpskih, bez obzira gdje su oni živjeli i stvarali, zatim posebno autora iz Srbije, pa knjige pisane ćirilicom i ekavicom, ali isto tako i svi hrvatski i strani naslovi koji ideološki nisu bili „na liniji“ tadašnje političke i državne strukture.

Književni kritičar Velimir Visković koji je devedesetih bio rukovodilac u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“, odakle je na mljevenje poslano 40.000 primjeraka Jugoslavenske enciklopedije, kaže da su pokušali spasiti enciklopediju nudeći je u prodaji po daleko nižoj cijeni, ali su, zbog slabe prodaje, odustali. Viktor Ivančić, novinar i književnik, nekadašnji urednik „Feral Tribuna“, podsjeća, povodom promocije ove knjige, kako su hrvatski nacionalisti na glavnom splitskom trgu satima spaljivali stotine primjeraka „Ferala“ netom pokupljenih s kioska, a policija je sve vrijeme samo stajala i promatrala.

Autor „Knjigocida“, između ostaloga, naglašava: Brojni su se intelektualci dali upregnuti u nacionalističke diskurse, a mnogi su se bojali i držali po strani. Slična priča događala se na cijelom prostoru bivše Jugoslavije i svugdje je bilo tek nekoliko hrabrih ljudi koji se nisu bojali govoriti da je to pogrešno. Pokušao sam u svojoj knjizi istaknuti sve za koje sam znao da su ukazivali na ovaj problem, ali posebno sam apostrofirao ljude poput Milana Kangrge, Vladimira Primorca, cijelu ekipu „Ferala“ na čelu s Viktorom Ivančićem i Igorom Lasićem, Slobodana Šnajdera, Bogdana Žižića koji je 2001. snimio film o rušenje spomenika NOB-a, Miljenka Jergovića koji je bio i urednik kulture u tjedniku u kojem su izašla dva važna teksta o tom barbarstvu, Dubravku Ugrešić, kao i temat koji je izdala „Prosvjeta“.

Urednik izdanja Milan Šarac (izdavači su „Profil“ i Srpsko narodno vijeće), konstatira: “Najveća ironija svakog knjigocida i jest u tome da će na koncu svaki završiti u knjizi. Knjige uzvraćaju udarac.“

J. K.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*