Jelena Simanić: Milisav Simov (Trifun Dimić 2013 – treće mesto, mladi)

Filed under: nagrađeni radovi,region,Trifun Dimić 2013 |

nocNa dnu sokaka, koji je možda bio a možda i nije bio sokak, živio je Milisav. Milisav se sokakom šepurio k’o da je sokak u najmanju ruku ona Ulica Brestova. Drugi su išli k’o da je to obično sokače.  Milisav je bio crni mačak odžačara Sime. A Sima zgodan dasa. Mrk, nekako garavo naočit. Koja bi ga vidjela, ostala bi zauvijek na mjestu zaljubljena u Simu. Takvog dasu sokače još zapamtilo nije.

Njegov vijerni pomoćnik, Milisav, svom je gazdi pomagao koliko je mogao. Šteta nije mogao mnogo, ali ako bi se vrana ili kakav nevješti miš zaglavili u odžaku, Milisav bi očas posla skočio strmoglavno u dimnjak i vješto bi se, kako to samo mačka umije, dočekao dole, oblizujući se u slast. A kada nije lovio miševe, sladio se pitom od jabuka ili šampitom i šepurio sokačetom.

Ali dođe čas kada Simo odluči da se ženi. Kako je Simo bio zgodan dasa, oko njegove kuće vrzmalo se mnoštvo ženskog svijeta. To je Simi bilo drago ali on je već mislio na jednu.

To je bila Garava, ćerka slastičara Jove. Stvarno bijaše slatka, k’o da je svu od šarenih bonbona i šećera Jova lično ispekao. Mrka, onako naročito garava. A osim toga bijaše to i najsretnija djevojka u selu, jer je u nju bio zaljubljen odžačar lično. Neko bi pomislio da je u pitanju čisto praznovjerje, ali ni govora o tome. Sokače je imalo duboko poštovanje prema sreći koju donose odžačari i je li, nesreći, koju donose crne mačke.

Tako su sve cure u selu pred Simom prvo činile tri koraka unatraške, pa bi tri puta u stranu pljucnule. Neke su nosile crvene končiće oko šaka, neke su duboku u džepovima stiskale zečije šape. Mnogo su nesrećne djevojke rizikovale ne bi li ih Simo primjetio. A kada bi mu prišle nakon što rastjeraju baksuz, hvatala bi svaka dugme na košulji ili kaputu. Da im Simo odžačar donese sreću.

Jedina koja nikada Simo nije mogao sresti bila je Garava. Nju je mogao vidjeti kako prolazi sokačetom, dok se za njom vukla njena velika, bijela svinjaBjelisava(koja je, po nesreci, poseban znak sreće u našem narodu). Srećna svinja i zaljubljeni odžačar držali su Garavu daleko od Simine kuće i crnog Milisava. Razumio je Simo šta je posrijedi, pa je često pokušavao istrčati na sokače bez svog pratioca ali Milisav nije puštao gazdu ni na metar odstojanja. A i Bjelisav je bez prestanka roktao ispred gazdaričinih nogu.I pošto bi se svaki put prvo sreli Milisav i Bjelisav, Garava bi smjesta skrenula za ćoše. Pokušavao je Simo da zaključa Milisava na tavan, da se iskrade krišom, pokušao je sve što bi mu na pamet palo- ali Milisav bi se svaki put u tri koraka, skoro čudom, našao pokraj gazde.

Ali koliko je Milisav baksuzirao Sima, to je Simo donosio Milisavu sreću, što svaki pošten odžačar radi.  Nije bilo mačke koja je mogla odoljeti Milisavu, pa osim što su se oko kuće skupljale mlade udavače, tako su se stalno po krovu i prozorima vrzmale mačke iz sokaka.

Garava, osim što je bila lijepa, bijaše i veoma mudra. Poslala je Simu pisamce. Predložila mu je da se riješe mačka Milisava a i svinje Bjelisave, za svaki slučaj. Jer, ko zna da li bi je svinja opet pustila odžačaru koji je, ipak, duboko u duši, još uvijek bio vlasnik crnog mačka. Čula je da kroz selo uskoro prolaze cigani, pa da Milisava zaveže u vreću i pošalje sa njima. I ona će isto učiniti sa svojom svinjom.

Iako teška srca, Simo odluči čvrsto da se ovako riješi Milisava. Stavio ga je u vreću i dao ciganima, moleći ih, da vreću otvore tek kad budu na sigurnoj udaljenosti od sokačeta. Garava učini isto.

Ali nesreće kada se vratio kući! U odžaku, u onom garežu mjaukalo je mače. I kroz dimnjak je palo još jedno, pa još jedno. Kao da je vrag lično bacao crne mačiće kroz odžak. Simo sada nije mogao otići ni do klozeta bez barem jednog vjernog, crnog pratioca. Više ni druge cure nisu prolazile pokraj Simine kuće. Ni potkovice, ni zečije šape, ni djetelina s četri lista, ni babe vračare nisu pomagale. A kako je sokače ispred kuće postajalo pusto, tako je kroz odžak padalo sve više mačića. Peo se Simo na krov, ali gore nije bilo nikakve crne mačke. Mačići kao da su padali s neba. Garava se udala za jednog seljaka iz sela.

Pričalo se poslije kako je seljak imao onoliko bijelih svinja koliko je mačića rođeno u Sime. Ni djecu Garava nije rodila od bijelih svinja koje su se rađale toliko brzo da sirota žena nije imala vremena ni za šta do za prasenje krmača. Simo je ostao neženja, čuvar Milisavovog silnog potomstva. Uskoro su prestali i da ga viđaju. Kružile su priče da je otišao za Ciganima tražiti Milisava, svašta se pričalo.

Jednom je, vraćajući se s vašara, jedanseljak video čudanprizorkrajputa.Ciganskačerga je odmarala, a veliki crni mačak obučen k’o odžačar, skakao je oko vatre na dvije noge i držeći prednje šape visoko u zraku pjevušio: ‘Đelem, đelem, lungome dromenca, maladilem šukare romenca..’ dok je bijela svinja sa bijelim velom na glavi, podbočena prednjim nogama, a isto tako hodajući uspravno, mjaukala iz sveg grla.

Seljak se kleo u ovo što je video, ali svi su bili ubjeđeni da je samo malo više popio na vašaru. Pa ipak, u ovom kraju, crne mačke i bijele svinje imaju poseban tretman. Mačke su debele i lijene a bijele svinje se ne kolju. Nekim čudom, nijednih ni drugih nema mnogo. Iako ne priznaju lako, seljani često primjete kako u noć, za ciganima, ponekad odlaze, ruku pod ruku, crni mačak i bijela svinja.

Dvije teturajuće prikaze. Poput dva nesuđena svata.

Biografija

Jelena Simanić rođena je 31.12.1986. godine u Sarajevu. Po zanimanju je arhitekta i trenutno živi u Beču. Osvojila je drugu nagradu na 5. međunarodnom festivalu poezije i kratke priče „ Trifun Dimić“ u kategoriji kratke priče za omladinu do 30 godina. Uvreštena je u zbornik „Izvornik“ Književnog kluba 21 objavljenog povodom održavanja 1. Pjesničkog konkursa KK 21. Uvrštena je u zbornike izdate 2009. i 2011. povodom održavanja godišnjeg međunarodnog pjesničkog konkursa „ Garavi Sokak“. Objavila je pjesmu pod nazivom „VI“ u 3155. broju Politikinog zabavnika, u rubrici Pst! Poezija. Priča pod nazivom „Vrata“ uvrštena je u zbirku „Najkraće priče 2011“ izdavačke kuće Alma. Priča pod nazivom „Koza među vukovima“ objavljena je na portalu Avlija.me u rubrici Satira. Priča pod nazivom „Nešto nalik biografiji“ objavljena je na internet stranici najboljeknjige.com u rubrici Priče.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*