U okviru manifestacije Mjesec poštovanja džeza u Crnoj Gori, u periodu od 4. do 7. aprila će u sali Dodest KIC-a „Budo Tomović“ biti prikazan ciklus filmova „Jazz Movies“.
Filmove je za ovaj program odabrao Mihailo Miša Nedeljković, ugledni profesor filmske umjetnosti sa Univerziteta Oklahoma (SAD). On će i komentarisati filmove i o njima razgovarati sa publikom. Sve projekcije počeće u 20h.
Evo nekih od komentara koje je o odabranim filmovima zapisao prof. Nedeljković:
The Benny Goodman Story, 1956 (Valentine Davies), ponedjeljak, 2. april, 20h
Benny Goodmanova priča je biogafski film u kome Steve Allen tumači glavnu ulogu, čuvenog Benny Goodmana. U režiji Valentine Daviesa i produkcii Universala, ovaj film je napravljen po ideji dokumentarne biografske drame kakvu je Universal napravio dve godine ranije, 1954. (“Priča Glena Milera”). Kopirajući uspješnu priču Glena Milera ovaj film govori o životu i uspjehu drugog čuvenog Američkog džeziste, Benny Goodmana. Izuzimajući prvu numeru koju je ustvari sam Steve Allen – glumac koji je igrao Goodmana zaista odsvirao (kad mladi Goodman pokušava da prođe na audiciji), sve ostale numere u filmu je za film uživo odsvirao Benny Goodman. Interesantno je takođe pomenuti da se u ovom filmu pojavljuju sledeći muzičari toga vremena: Lionel Hampton, Ziggy Elman, Martha Tilton, Kid Ory, Manny Klein, George Givot, Gene Krupa, Teddy Wilson. Međutim, dok je Ziggy Elman zaista uživo, pred kamerama odsvirao svoj trubački solo “Dok anđeli sviraju” („And the Angels Sing“), Manny Klein iz nekog razloga nije uspeo da pred kamerama odsvira svoju parituru pa je morao da to uradi u studiju naknadno.
Short Cuts, 1993 (Robert Altman), utorak, 5. april, 20h
Permanentnost je izgleda van domašaja. Apokaliptičan događaj samo što se nije ostvario, a ljudi gledaju na život kao na jednu od nagomilanih situacija koje su se samo tek tako i uzgred dogodile. Ovaj film je napravljen po pričama Raymonda Carvera, ali je ujedno Altmanova interpretacija djela ovog velikog pisca. Ono sto Carver i Altman u ovom filmu imaju zajedničko je samo neka vrsta samilosti prema ljudima koji su se nekako izdvojili iz života zapostavivši prijatelje, svoju religiju, tradiciju. Oni se izdržavaju radeći poslove koji su nekako privremeni. Nije lako izdržavati familiju radeći kao čistač bazena, šofer, pekar, ili džezista. Ali to su njihove profesije, to je njihov život. Pa koliko je nas završilo na poslovima koje ne volimo a moramo da ih radimo da bi preživeli? Altman je fasciniran “slučajnostima koje život znače” ili činjenicom što nam se ustvari decenija po decenija života konstantno formira slučajnostima koje se formiraju oko nas. Tih slučajnosti postanemo svjesni tek onda kad se nešto dogodi i tek kad pokušamo da shvatimo šta nam se to ustvari desilo u životu i otkud mi ovde I sada?! “Kratki rezovi” su film koji je napravljen tako što je gledalac u svakom trenutku svjestan svih uglova gledanja na događaje, neka vrsta multi-ugla gledanja. Likovi žive u isto vrijeme u istom gradu i ponekad se njihove sudbine ukrste ali oni uglavnom nisu ni svjesni kako su se to oni promijenili uz pomoć ljudi koje su tako usput i slučajno sreli.
Kansas City, 1996 (Robert Altman), srijeda, 6. april, 20h
“Kansas City“ je 31. po redu film u karijeri Roberta Altmana. Podsjeća nas na ‘30te godine, na eru depresije i vrijeme kad je vladao Boss Tom Pendergast a džez cvjetao. Grad je tada imao jednan od najvećih tzv. “red distrikta” u zemlji. Ovo je samo naizgled jedna prosta priča o čovjeku koji je kidnapovao političarevu ženu. Međutim, samo na prvi pogled ova priča je jednostavna. Altman je odrastao u Kanzasu, imao je samo 9 godina 1934. godine i naravno film je prepun ličnih impresija. Altman se sjeća džeza koji je dominirao u vazduhu Kanzasa tih godina. Film je takoreći džez takmičenje kao i slika života Kanzasa toga vremena koga se u svojoj 71. godini Altman ovako sjetno prisjeća.
Sweet and Lowdown, 1999 (Woody Allen), cetvrtak, 7. april, 20h
Emmet Ray je čovjek koji se ponaša kao veliki pas na ogromnom povodcu. Pas je njegov talenat i on ga vuče gdje on želi da njegov vlasnik ide. Ponekad u filmu Emmet, drugi najbolji džez gitarista na svijetu, izgleda kao slučajni posmatrač svog sopstvenog života. On kao da samo posmatra svoje sopstvene prste kako proizvode taj magični džez zvuk. Kad muzika prestane on postaje bespomoćan. Nema snage ni da održi emotivnu vezu u svom životu, nema pojma kako život i realnost funkcionisu. Jedini način koji može da mu pomogne da shvati pravu ljubav jeste da je potpuno izgubi.
Ulaz sa sve projekcije je slobodan.