Dragi, ispraznila sam akumulator
Nešto moraš znati: nisam razmišljala
I dok si ćaskao s dosadnim ljudima
O dosadnim svakodnevnim stvarima
Ušuljala sam ti se u auto
(znaš da nisam osoba kojoj se povjeravaju ključevi, zar ne?)
Otfitiljila Grateful Dead do daske
I zapalila cigaretu
Nisam sigurna želiš li čuti što je bilo dalje
Uključuje ukrućene faluse
Našiljene bradavice
I seks na suho
Ali dragi
Ispraznila sam akumulator
I nešto o tome morao bi znati
Negdje upola pijanih kontempliranja
Dovukao se
On
Jedan nebitan
Posve prozaičan tip
Koji se nekim slučajem
Izvrsno tucao
Gledao me tamo tako proždrljivo
I zvjerski
Ruke su same krenule
Prema njegovom kurcu
Pušila sam i gutala
Gutala i pušila
Ali sam cijelo vrijeme mislila na tvoj
Veliki
Debeli
Mali nije bio loš
Grizao me baš do krvi
Onako kako ti nikad nisi
Jer si pička
Slabić
I mamin sin
Svršila sam u posljednje taktove
St.Stephen’s-a
I poslala svog malog proždrljivca k vragu
Sperma mu je bila gorka
Ti si otišao na benzinsku po vino
A ja sam
Dragi
Ispraznila akumulator
DOK JEDEMO MESO
Ovo su oni dani
Kad se naslovi
I titlovi
Množe brzinom svjetlosti
A stihova
Riječi i lamentacija
Niotkuda
Jučer smo jeli meso
Danas jedemo meso
Sutra ćemo jesti meso
Jest ćemo
jeli smo
Jedemo
sami sebe
Proždiremo se iznutra
Sagorijevamo pepelom
Pokajnika
Jučer sam jela meso
Komad tvog bedra raščetvorila sam
I zabila ti vilicu u oko
Sutra ću jesti meso
Gutati
Proždirati krvave
Komadine
Mog bola
Žderat ću crijeva
Vlastitu kosu
I komadiće
Sluzi
Od koje mi se pička
Sjaji kao semafor
Ili lampice
Na boru
ISPREPLETENO
brzopotezno
ukradeno
poklonjeno
pronađeno (?)
my quest is done
it’s all right
we’re on the same side of the morning
ne slušaj me
ne
ne čujem
te
večeras postojiš ti
i
Kozmos
i to je otprilike to
vidiš kako sam ogrezla
u ta tvoja pjegava ramena
potonula u zagrljaj
potonula u bijelu plahtu koja miriše na plavi Lenor
ako nemaš ono pravo imaš krivo
imam ja
mnogo
puzzlu
u srcu
ispreslaganu
odglumljenu
krivo posloženu milijun put
sada su sve na mjestu
napokon
nema tog leta
tog otoka usred Atlantika
koji razdvaja
u konačnici
znala sam za Pukka čajeve
i prije tebe
ali sada znam sve
imam sve
jesam sve
potpuna?
nikako
ali posložena
svakako
evo tu sam
čekam
konačan rasplet
vile su mi sklone
ne prolijevaj više vino za gladne duhove
i male patuljke
slainte za nas
mi smo gladni
gladni
siti
umobolni
trezveni
junaci zagrebačke parade
ljubavna priča?
naravno
ako oduzmeš dodaš i rascjepiš
sve polovine
pronalaze svoj par
do vraga
ne znam
ne znam
jutro je
i ne moram se skrivati
koji paradoks
sretna
Kukavičluk
ČIN I (spoznaja, saznanje, izdaja)
decembar gust i samotan kao juha bez rezanaca
kičaste lampice
božićni ukrasi
ispisuju veliko proročanstvo po ucviljenom nebu:
ona nema nikog u čiji bii džep zarila ruke
i sakrila ih od hladnoće
o ti „velika“, „glasna“ „pjesnikinjo“!
kako patetično i dotrajalo zvučiš
umorna od prljavih ljudi
spletki
i sve su maske pale
i kao u onoj Morrisonovoj poemi
zamoljena si da odeš
ali štakori ne igraju biljar s tvojim očima
i ti nemaš nikakvog oružja
samo bijelu zastavu
koja vijori
kao znak predaje
kuje najnovije
noćne more
i rasplamsava
anakondinu
glad u solarnom pleksusu
reci mi nešto o samoći
ljudskoj zlobi
i smislu života
zabavljaj me
najnovijim novinskim natpisima
prikuj čavle
na zid
da možemo objesiti friške fotografije
najvećih poraza
hajde Jasmina
gdje je sada sva hrabrost svijeta
kada te lome
kao prut?
ČIN II (prijezir, odseljenje, konačan obračun)
histerično zatvaraš vrata
gutaš knedle
ostavljaš ključeve pored telefona
posljednji put
ne, to nisi
tvoja duša je stara
a suze stoje neisplakane
kao suveniri
na polici između Verneovih sabranih djela
i „Historije filosofije“
grabiš mačka pod ruku
i zauvijek zatvaraš vrata
tog stana
one ostaju
ti odlaziš
pravda je dvolična
ostaje prašina
od žeđi
od ljubavi
od mržnje
od budnih noći
od vegetarijanskih obroka
od pijanki
od mirisnih štapića
od okupljanja prijatelja diljem planete
ONA NE ŽIVI VIŠE TU
potrošan si materijal Jasmina
kao karton mlijeka
ili reklamni letak u sandučiću
nitko njih ne želi
napuštaš sivu zgradu
koja je bila dom toliki niz mjeseci
otac pali Opel Vectru
i lijeno se okrećeš dok pada snijeg
nad voljenim gradom
dok se vraćaš na početak
i ponovno sama
i ponovno otužna i ponovno
kukavica
gadiš mi se…
kako sam izgubila glavnu junakinju I
/a bila je jeftina i droljasta i sve kako treba/
izgubila sam glavnu junakinju
ispala je iz okvira monitora
i zalijepila nos na TV ekran
svršavala je po snježnobijelom ekranu
dok sam ju preklinjala
da pretoči svoje fantazije
i mitove u stvarnost
odbila je poslušnost
ta drska glavna junakinja
rekli bismo heroina
literarna femme fatale
pijandura i gubitnica
u realitetu
zbrajala je
pramenove kose
posijane po podu
rasejane od krivnje
glavna junakinja
da
šalje poruke
u Haifu
Beč
London
i Bundoran
ali nitko ne odgovara
nema kovrčavih uvojaka
tamo nekih Adonisa
Davida
Panova
Morrison Jimova
glupa je i zarazna
narcisoidna
žedna
umorna
glavna junakninja
raspustila sve sporedne likove
kako bi igrala
samu sebe
u stotinjak različitih roli
u postapokaliptičnom trileru
samo jednom sekvencom obilježila
je mliječnu krv
i odvozila
nahranila sam ju tulipanima i sirovim gljivama
ali nije htjela ušutjeti
nebom se šuljao komad išibane
kože
dok je ona besmisleno
laštila svoje lakirane čizme
/misleći da je u neko gluho doba/
(glavna junakinja je)
postala domina?
gukni jadni stvore
pogledaj te usiljene
odsjaje oko sebe
ni kava nije kava
ni proljeće nije proljeće
ni zeleno nije bijelo
ni ti nisi živi stvor
krepaj
vrišteći iz petnih žila
himnu demonima
/oh James
prokleti lažljivče
otprhalo je u wc školjku
glasnim zveketom
i lomom u šumnom kanalu
sve što si ikad preturio preko
tih kvaziiskrenih usta
krepaj i ti!/
„…but the rainbow has a beard…“
/srce je nosila na rukavu
malo, krvavo
izbaštinjeno arterijama
uzašće
ASCENSION
mmm
kozmička nirvano
grizi
ugrizi opet
anno domini 2010
i dalje ne znamo voljeti/
O autorki: rođena je 21.06.1986. u Kutini, Hrvatska. Piše već dugo, predugo. Do sad je objavljivala pjesme u nekoliko časopisa, zbornika, antologija i web-stranica (The Split mind, Junaci urbane bede, Diogenis, Antologija jutra poezije, Nova poetika,Oslobođenje…). Izdala je knjigu poezije „Nebo boje peperminta“ za izdavačku kuću Liber iz Beograda.Trenutno boravi u malom seocetu gdje piskara, čitucka i krade Bogu dane u potrazi za novim avanturama i novim komadićem globusa koji će zvati svojim.
Pročitajte i:
