Iako se u običnoj svakodnevnici teško „ubaciti u šemu“ po kojoj je dobro da je nekome drugome dobro, jer to istovremeno znači da bi i meni moglo jednoga dana biti bolje, nedavno se baš obradovah dobrome kod drugoga.
Značajno književno ime, etablirani autor i dobitnik više književnih nagrada, u kratkoj mail poruci jednostavno mi dade do znanja da je u strašnoj gužvi, pritisli ga rokovi za predaju rukopisa novoga romana izdavaču. Čitam deset puta, odavno ne pročitah nešto tako lijepo. Izdavač čeka piščev rukopis, odredio mu rok. Znači, ima neke planove, zna kad će roman biti štampan i kakvi će mu biti daljnji koraci, na kojim će se sajmovima naći, u koje uže izbore za prestižne književne nagrade će ući i, što je izdavaču najvažnije, siguran je da će se knjiga prodavati tako dobro da će pokriti troškove i čak nešto zaraditi. To je san svakoga izdavača.
Pitam se da li je moguće da se izdavači otimaju za autora. Izgleda da jest. Nije sve tako crno kako izgleda na prvi pogled.
Ohrabrim se i sama ponekad, pa ponudim rukopis kratkih priča ili mikroeseja nekom eminentnom izdavaču. Nitko sam i ništa u svijetu književnosti, sa samo jednom izdanom knjigom. Izdavači me glatko odbijaju, što me i ne čudi. Ta tko bi čitao bilo što i o bilo čemu što je moguća tema razmišljanja jedne anonimne individue?
Na moju sreću, ono što mi ostavlja tračak nade jest nepobitna istina da mi, od onih malobrojnih koji su uopće odgovorili na moj vapaj, nitko nije napisao: autorice ta i ta, Vaš rukopis je loš, nepismen, nezanimljiv i stoga nam nije ni na kraj pameti da ga objavimo. Psovala bih sve u šesnaest znajući da to baš i nije gola istina. Ali, kad poneko odgovori da ne može rukopis uvrstiti ni u razmatranje zbog kompletne financijske situacije u izdavaštvu, onda mi samo preostaje povjerovati da to jest istina. Iako nije. Novca ima, uvijek i na svakom mjestu, za ono što se ocjenjuje važnim, odnosno, važnijim.
Pokušavam biti bolno objektivna i odgovoriti na pitanje: vrijedi li moj rukopis toliko da bi izdavač sa njim ostvario financijsku dobit. Tek kad budem apsolutno sigurna u potvrdan odgovor, znat ću da je došlo vrijeme da ono dobro od drugoga pređe i na mene.
Kako provjeriti vrijedi li rukopis ili je važnije ime – u sljedećoj kolumni.
Pročitajte i:
