Jagoda Kljaić: Nudim „rezance“ poznatom autoru

Filed under: Jagoda Kljaić,kolumne,region |

mato lovrakČitam te kako bih te bolje upoznala! Govori mi prijateljica, i nije usamljena u takvom načinu razmišljanja. Možda bi me trebalo radovati što nekolicina prijatelja i poznanika hoće pročitati što im to i kako prijateljica razmišlja, čak i uz uvjet da pročitano bude tema razgovora uz kavu, u smislu seciranja nje kao osobe. Avaj vama, ako me ne poznate ni nakon višedecenijskog druženja.

 Tu ne pomažu ni svi združeni izdavači kad bi, slučajno, pokazali interes za četiri zgotovljena rukopisa, šćućurena u ladici radnoga stola, što se samo pitaju hoće li ikada iz nje izaći. Svakodnevno me asociraju na radni stol Mate Lovraka (1899 – 1974) pisca za djecu koga nikad nisam upoznala i stol koji nikad nisam vidjela, ali sam o njemu slušala u vrlo zornom i plastičnom opisu. Jedna duboka ladica bila je prepunu „rezanaca“ od margina dnevnih novinskih stranica, jer je jedino tu vrstu papira imao uza se kad mu je, šećući zagrebačkom Ilicom, Frankopanskom i Britancem, sinula ideja za priču. Onda ju je, po vlastitom priznanju,  pribilježio na onu bjelinu vrha i dna novinskoga lista. Povremeno ih je punom šakom izvlačio iz ladice i pokazivao posjetiocima svoga radnoga kabineta, među kojima je imala sreću biti i moja prijateljica.

 Zasigurno nisu svi Lovrakovi „papirnati rezanci“ prerasli u pripovijesti. Zašto bi onda moji rukopisi uopće trebali biti objavljeni u obliku knjiga, kad već jesu napisani i mogu i kao takvi biti čitani, u tom uskom krugu za koji mnijem da bi mu bili zanimljivi. Međutim, oni se nešto uzvrpoljili u ladici, a sigurna sam da će me izdavači i dalje odbijati. S obzirom na to da i dalje čitam one prodavane i nagrađivane, pa se ponekad razočarana i naljutim, odlučih provjeriti: vrijedi li rukopis ili je važnije ime.

 Zato tražim zamjenskoga renomiranoga autora (ili – icu) koji bi se sa mnom mijenjao. Za eksperiment u kome bismo moj rukopis poslali pod njegovim imenom, a njegov pod mojim. Zašto i rukopis ne bi imao dvije mame i dva tate? Možda bi ocjena „moga“ i „njegovoga“ napisanoga u tom slučaju bila drugačija, a šansa za objavljivanje, bar zbog imena, izjednačena.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*