Jagoda Kljaić: Ne šalji mi mail…

Filed under: Jagoda Kljaić,kolumne,region |

mail…To mi dođe kao psiho-test.

Dobaci mi poznanik u prolazu: – Nisam ti odgovorio na mail, nisam stigao, zatrpan sam mailovima … Pomislih i odšutjeh: – Mogu misliti, samo kakvima i od koga, je l’ moguće da ne znaš napraviti selekciju … A znam da zna, samo sam u njoj na onoj strani nevažnih i nezanimljivih.

Nije mi poznato da li je netko znanstveno analizirao kulturu moderne komunikacije, u koju ulazi i odnos prema mail-porukama. Bilo bi tu „dobrog materijala“ i pregršt zanimljivosti za one koji izučavaju psihologiju, sociologiju, psihijatriju, komunikologiju, kako bi u krivuljama i tabelama prikazali obrasce ponašanja ljudi, njihove navike, ustaljene principe ophođenja prema drugima kad nisu u direktnoj komunikaciji.

Najjednostavnijom metodom društvenih istraživanja, sa kojom se susreću studenti toga dijela sociologije već na prvoj godini, lako bi se složio niz relevantnih pitanja o odnosu prema mail-pismima. Kao, na primjer: Pročitate li sve i jednu poruku; Brišete li neku prije nego što je pročitana; Da li ikome momentalno odgovorite; Koje ostavljate za kasnije; Zbog čega; Ocjenjujete li ih važnijima; Dogodi li vam se da kasnije baš na takve ne odgovorite … Pitanja bi mogla biti ista za ispitanike svih životnih razdoblja, a odgovori razvrstani po životnim decenijima, oni do deset; od deset do dvadeset i tako redom, do: od devedeset do stotinu.

Kao što sve više istraživanja potvrđuje da prekomjerno korištenje mobitela, a jedno nedavno francusko tvrdi da je to više od 15 sati mjesečno, šteti ljudskom zdravlju, posebno mozgu, tako se usuđujem, iz ličnog iskustva, tvrditi da mail-poruke mogu uzrokovati stres. I pozitivni i negativni, iako se taj doživljaj tijela, uma i duha uglavnom percipira kao negativan i opasan. Koliko li sam samo napisala kraćih, razumljivih, jednostavnih i, prije svega, kulturnih, pristojnih, pismenih i uljuđenih mail-poruka, a da nikad nisam na njih dobila odgovor. Što sam unaprijed smatrala apsolutno neočekivanim, jer sam i ljude kojima su poslane smatrala sličnima mojim riječima i rečenicama. Poslije ih okvalificirala, recimo, pa i da pomognem onim budućim istraživačima, kao: nepristojne, nekulturne, neodgojene, sve do umišljeni, bahati, lažne veličine, zaljubljenici u sebe same što se može prevesti i kao egoisti.

Ako sam nešto pitala, predložila, tražila savjet, zamolila, uvijek, baš uvijek je moguć kratak i jasan odgovor, koji neće pitaču biti baš drag, ali će cijeniti stav i mišljenje druge osobe. A kad nekome napišem koju pohvalnu riječ o nekoj njegovoj aktivnosti, pa ne odgovori ni riječ, eeeee, to je zaista za istraživanje.

One Response to Jagoda Kljaić: Ne šalji mi mail…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*