Jagoda Kljaić: Dobro nam došli, mamuti!

Filed under: Jagoda Kljaić,kolumne,region |

mamutSibirski Jakutsk najhladniji je grad na svijetu u kome temperature dostižu i do minus 50, pa se nekako doima logično da je upravo u tom gradu otvoren laboratorij za istraživanje DNK životinja izumrlih u prethistorijska doba, od kojih su svakako najzanimljiviji mamuti.. Laboratorij raspolaže s oko dvije hiljade ostataka životinja s kojima naučnici kreću u avanturu traženja živih stanica u tkivu, iz kojih bi se mogao izolirati koristan DNK kao preduvjet kloniranja. U Muzeju mamuta u Sjeveroistočnom federalnom sveučilištu u Jakutsku nadaju se – povratku mamuta.

Za sada nitko ne spominje mogućnost buđenja kakvog dobro smrznutog, u najboljoj životnoj dobi, mamuta, kao što je u istom tom Sibiru i na Grenlandu zabilježeno, paralelno sa topljenjem ledenjaka, lagano buđenje drevnih bakterija, virusa, biljaka. Iz sjemena starog oko 32 000 godina znanstvenici su uzgojili cvijeće! (Na dnu jezera u Minnesoti pronađena su jaja stara oko 700 godina.). Ipak, bakterija je kraljica prethistorije – moguće je njeno oživljavanje nakon osam milijuna godina mirovanja.

Istovremeno, nama, sadašnjim ljudima, možda budućim mamutima, znanstvenici nude nekoliko jednostavnih recepata za dug život, čak spominju kako bismo mogli biti stogodišnjaci kad bismo promijenili navike.

Tako istraživači sa Sveučilišta u Queenslandu u Australiji tvrde da nam svaki sat proveden pred televizijskim ekranima smanjuje život za 22 minute. Uvjeravaju da ljudi koji ispred televizora provode šest sati dnevno umiru pet godina prije onih koji uopće ne gledaju televiziju.

Studija Fakulteta medicine Albert Einstein i Sveučilišta Yeshiva pokazala je zajedničku osobinu 243 stogodišnjaka – lako su pronalazili razloge za smijeh. „Smijeh smatraju važnim dijelom svojih života“ – poručuju istraživači.

Oni sa sveučilišta Stanford više od dvadeset godina uspoređivali su ljude koji trče i one koji se ne bave tom aktivnošću. Otkrili su da trkači rjeđe obolijevaju od srčanih bolesti, tumora, infekcija i neuroloških bolesti te žive dulje 5 – 6 godina, čak i uz umjereno svakodnevno trčanje.

A mi? Ta tko tvrdi da želimo živjeti stotinu godina? Možda je dugi život samo za one kojima je dobro? Koji rade posao naučen dugogodišnjim školovanjem, plaćeni su prema radnim zaslugama i napreduju u skladu sa sposobnostima. Za one koji čekaju mirne pozne godine života jer neće brinuti kako platiti iskorištenu, ali maksimalno šteđenu struju, a još će si, uz to, moći priuštiti kavu i pićence sa prijateljima subotom prije podne, te poštenu pečenku za nedjeljni ručak. Koji hoće – neće moći koješta drugo što je donijela civilizacija.

Može li kakvo istraživanje uvjeriti obespravljene, siromašne, potlačene, iskorištavane, obezvrijeđene kako bi bilo važno da svaki dan trče najmanje 20 minuta, zdravo se hrane, ne gledaju televizijski program i još se svemu tome smiju?

 

 

 

 

 

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*