Duhoviti, ironični i obično kritički obojeni, romani ove autorke nastali su kao alergijska reakcija na život, oni svedoče o podnošljivoj teškoći preživljavanja u Srbiji ovde i danas. Pod uticajem frustrirajućeg iskustva sa domaćim obrazovnim sistemom, nekadašnja voditeljka tribina u KST-u, a danas profesorka Visoke građevinsko-geodetske škole, napisala je svoj prvi roman: satirične memoare „Čas anatomije na Građevinskom fakultetu“ (2001). Usledila je ljupka beogradska ljubavna priča iz oblasti nevladinog kriminala, ironično nazvana „Treći sektor ili sama žena u tranziciji“, a potom i „Ubistvo u Akademiji nauka“, podstaknuto neizdrživom potrebom pisca da nekoga ubije. Tajnim službama i haškim beguncima pozabavila se u „Prvom, drugom, trećem čoveku“, a lekarskom mafijom u knjizi „Čim preživim ovaj roman“. Tu su i „Čuvari svetinje“, istorijska izmotacija na temu Miroslavljevog jevanđelja, te burlesni pogled na religiozno osvešćenu srpsku dijasporu, „Parking svetog Savatija“.
Do stilskog i tematskog zaokreta dolazi sa romanom „Kaja, Beograd i dobri Amerikanac“, za koji je 2009. dobila regionalnu književnu nagradu „Meša Selimović“, o čemu je odlučivao petočlani žiri na čelu s Miljenkom Jergovićem. Na ovu tek blago satiričnu, gotovo pa bajkovitu priču iz multi-kulturalnog međuratnog Beograda se naslanja i najnovije delo Mirjane Đurđević, „Bremasoni“ (Laguna, 2011), duhovita priča o ženskoj masonskoj loži u Beogradu između dva rata.
U pratećem programu: dokumentarci o masonima i prigodna muzika.
Moderatorka: Tijana Spasić