18.8 C
Belgrade
28/03/2024
nagrađeni radovi region Srbija

Gorana Balančević – Iznajmljivanje (Rotari klub Niš – Zavrti točak – prvo mesto 2017.)

Poslednje pripreme izgledaju ovako: Gospođa Radmila, udovica u srednjim šezdesetim, iznosi tortu i baklave na sto, gasi cigaretu, krije pepeljaru, otvara prozor da izluftira sobu, prska za svaki slučaj i dezedorans nekog cvetnog mirisa, popravlja nabore na pastelnoj haljini koju je sama sašila, namešta frizuru, osvežava dah, gleda na sat, naginje se kroz prozor i prati pogledom jednu priliku. Ali zaboravlja da sakrije tabakeru svog pokojnog muža. Zvono na vratima. Tačno u minut. Radmila viri kroz špijunku. Otvara vrata uz širok osmeh na usnama: Kao poručen! Milane, sine, uđi, ljubi te majka! Jao kako sam te se samo uželela, da ti znaš!

Potom sledi zagrljaj. Čvrst, topao. Mladić ukočeno uzvraća zagrljaj, da moguće je i tako grliti. U ruci drži buket mimoza. Radmila kine. Jednom, pa drugi put, pa treći. Sklanja mimoze. Ali vraća osmeh.

Radmila: Jedeš li ti šta? Sav si se ofucao.

Mladić: E znao sam da ćeš me prvo to pitati. To pita svaka majka.

Radmila: Eh znaš ti mnogo! A je l’ svaka majka čeka da vidi sina po ….5, 6 meseci?

Mladić uzdiše i odmahuje glavom, kao pokunjeno dete koje zna da će samim priznavanjem  krivice šarmirati roditelje. Radmila ga posmatra i odlično razume taj gest.

Radmila: Nemoj ti meni Eh-jer Eh znači- u pravu si. A meni ne treba to da čujem, to znam i sama.

Nekad je teško pričati sa bližnjima. Nekada nam nedostaju reči. A nekad samo pristojna priprema za takav zadatak. Mnogo je lakše slušati. Bar mehanički. Jer to se može odglumeti. Mehaničko pričanje je uvek komplikovanije zamaskirati.

Radmila: Šta ima kod tebe, kako ide?

Mladić: Dobro sam.

Radmila: Devojku, pretpostavljam, nemaš?

Mladić: Pa nemam trenutno. Nemam vremena za tako nešto.

Radmila: Neka, kad odeš u penziju, naći će se…

Mladić:  Mnogo radim, mama, ali sve je u najboljem redu. Kako si ti?

Radmila: Pa meni je penzija, bogami, teško pala. Imam mnogo slobodnog vremena. Momka nisam našla ni ja, al’ eto, čitam tako u nekim ženskim časopisima, znaš ono u rubrici- Kako da promenite svoj život… Zamisli kako je to fin posao- da nekome daješ savete kako da ubije vreme i čime da zaokupi mozak. Pa kaže: počnite da učite jezik za koji nikad u mladosti niste imali vremena, krenite na časove plesa. Ili se učlanite u obližnji klub penzionera pa organizujte takmičenja u boćanju, dominama, pikadu ili idite na izlete i igranke. ’Ej, da se bavim boćanjem!

Mladić gleda zamišljeno.

Mladić: Zašto da ne? To može da bude zabavno.

Radmila po prvi put zamišlja kako bi bilo da stvarno počne da trenira pikado. Otrovnim strelicama gadjala bi Mladićevu sliku. I nikad ne bi omašila.

Radmila: Posluži se. Torta je sa višnjama, a baklave su …

Mladić: Jao baklave ne mogu nikako, mama, ne podnosim…

Radmila: …tvoje omiljene….

Minut ćutnje. Čuje se žamor sa ulice. Čuju se muve. Čuje se časovnik. Radmila skače da zatvori prozor. Mladić gleda postiđeno  ispred sebe i počinje da žvaće tortu.

Mladić: Očeva tabakera…

Radmila: Setio si se…

Mladić: A ti pušiš, pušiš…

Radmila prihvata igru i nastavlja.

Radmila: Pa kako se uzme. Pušim iz očaja, a pomalo i iz inata.

Mladić: A rekla si mi da si prestala. I samo da znaš- torta je vrhunska!

Radmila: Pa znam. Hvala. Mislim, čim sam je ja pravila. A prestala sam da pušim 16. avgusta prošle godine. A sad je, dragi moj, 17. avgust. Bog je stvorio svet za sedam dana, šta misliš da mogu ja za godinu? Da prestanem i opet propušim bar 200 puta.

Smeju se. Ali Mladića strefi podatak. Godina dana!

Mladić: Mi se nismo videli godinu dana?

Radmila: Zamisli. A ja opet pušim. A da sam umrla, da li bi znao za to?

Skretanje sa bolnih tema i opasnih pitanja najbolje je postići uz crnohumorne šale, tipa:

Mladić: A ’ladno si sačuvala tabakeru matore drtine, pa bi da mu se pridružiš što pre, e pa neće moći, mama!

Radmila: A ne, ja ne planiram da budem na istom mestu gde je on. Bukirala sam ja sebi zaseban smeštaj.

Smeh ispunjava sobu. Nervozni smeh i usiljeni smeh. Dok Mladićevi koraci nestaju, Radmila, paleći novu cigaretu, okreće broj:  Dobar dan, ovde Radmila Stamenić. Jeste, sad je otišao. Samo da vam kažem, dečko je jako lep, uredan i pristojan, ali nisam zadovoljna. Onaj kog ste mi poslali prethodni put je bio mnogo bolji. Ovaj nije došao spreman. Je l’ vi njima dajete neke scenarije, mislim je l’ ta deca znaju išta o meni i mom sinu pre nego što dođu u posetu? Znate šta, on je meni sad doneo mimoze, a ja sam alergična! Nije imao pojma ni o čemu. Sav onako stisnut, kao da je došao na neko saslušanje. Jedino čega se setio je da sam prestala da pušim i da je moj pokojni muž bio drtina, Bog da mu dušu prosti. Gde vam je dečko od prošlog puta? Dao je otkaz? Da, pa težak je to posao. Razumem. Ništa. Molim da mi vratite polovinu od uplačenog novca, a za kasnije ćemo videti.   Nakon prekinutog razgovora Radmila je svom sinu Milanu ostavila govornu poruku na sektretarici i veselo ga pozvala da svrati ovih dana do nje. Da nije zdravo da toliko radi. A da bi ga namamila, navela je da ima voćnu tortu i njegove omiljene baklave. Ono što nije spomenula je da je njoj danas rodjendan.

Ako vam zatreba neko da vas tapše po ramenu, da vas sluša, da sa vama izadje na sastanak, bilo koje vrste ili da vam odglumi osobu koja vam nedostaje ili onu koju biste želeli da imate, možete iznajmiti uslugu u Agenciji za iznajmljivanje. Mladićevo ime je Damjan, samo da se zna. On ima 34 godine i dobar je glumac, samo se umorio. On sprema 10 uloga na dan i još toliko odigra. Njegova sledeća uloga je uloga svata sa mladoženjine strane na jednom elegantnom, uštogljenom venčanju. Sala je bela i sterilna. Stolovi su okrugli, a stolice prevučene belim čaršafom i uvezane bež mašnama. Damjan je dobio ukor nakon angažmana kod gospođe Radmile i sada ne sme da uprska stvar. Za stolom na kom je pločica sa njegovim novim imenom: Aleksandar M. sedi crvenokosa devojka kovrdžave kose u haljini jarko plave boje i vidno se dosađuje zabadajući viljušku u tortu. Ona je sa mladine strane. Damjan pruža ruku i predstavlja se novim imenom. Ana  gleda pločicu ispred sebe, potom pruža ruku: Sofija, drago mi je. Damjanova koleginica. Ana: Sofija- mudrost. Baš su se potrudili oko mog lika, od samog starta.

Damjan: Izvini, ali možeš gadno da nagrabusiš ako se dobro ne spremiš.

Ana zeva: Pa nisam očekivala da mi se iko obrati. Osim konobara, naravno- Može li još šampanjca, gospođice? Nemam ništa protiv! Ana nazdravlja. Kako to obično biva, zdravice se sprovode ovako: gost ustaje, kucka kašičicom o čašu i kada se komešanje utiša, otpočne zdravicu. Anina zdravica glasila je ovako: Dragi moji, srećan vam budući lažni brak i lažni život. Jer kada morate da iznajmljujete ljude da bi predstavljali vaše prijatelje i rodbinu i obožavaoce, onda je vaš život film. Jedna velika iluzija. Aleksandre M., hajdemo na kišu, na vetar,  da plešemo. Kiša je stvarna. I vetar je stvaran! Gosti su bili zgranuti, mladenci šokirani, a Damjan oduševljen. Kiša je stvarna. I stvarno je pljuštala.  A vetar ih milovao i oduvavao jedno od drugog i jedno ka drugome  i on i Ana su stvarno plesali.

Setio se svega stvarnog. Višanja u torti, dima, zabadanja Anine viljuške,  baklava, činjenice da Radmilu nije posetio sin čitavih godinu dana… Ana: Ja sam Ana, drago mi je. Ples je bio stvaran i oni nisu glumeli. Po prvi put od kad je počeo da radi u agenciji doživeo je nešto stvarno.

Sutradan, tačno u 15 časova oglasilo se zvono na Radmilinim vratima. Napolju je duvao jak vetar. Ko bi po toj vetruštini uopšte izlazio iz kuće, zapitala se Radmila. Otvorila  je vrata. Vetar joj je doneo sve, samo ne ono što je slutila. Radmila: Dobar dan…

Ispred nje stajao je Damjan, s buketom ljiljana. Nasmejan i raspožen.

Damjan: Zdravo, mama! Srećan ti rođendan! Je l ’ imaš još baklava za mene, jesi mi ostavila bar neku ili si sve smazala?

Radmila: Smazala dakako, al’ sam napravila nov pleh. Otkud ti…sine? I još po ovom vetru…

Damjan:  Zar me vetar može sprečiti da vidim svoju majku? Svašta s tobom. Nego sreo sam nekog. Jednu devojku. Pa sam poželeo da ti ispričam o tome. Znaš, mama, mislim da sam se zaljubio.

Radmila: Daj da stavim lonče, pa uz kafu da mi to pretresemo. I sine, hvala ti , za ljiljane. Predivni su.

Radmila ljubi Damjana u glavu.

Damjan: Pa šta ćeš kad si na mimoze alergična….a ja kreten zaboravio na to.

Voda u lončetu je provrla. Majka i sin pričaju. Smeju se. I slušaju. I tako sve do 17 časova. Svakog ponedeljka i srede. Kasnijim susretima pridružio se još jedan član. Crvene kovrdžave kose.

.

Gorana Balančević, rođena u Kraljevu 1988. Završila dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2011. Za radio Beograd 2 pisala adaptaciju pripovetke Oni Borisava Stankovića, u režiji Saše Latinovića. 2010. – scenario za centralnu manifestaciju RADOSTI EVROPE pod nazivom Knjige su prozor u svet osvojio je prvo mesto; 2011. diplomska drama sa songovima Ogvožđena pobedila je na anonimnom konkursu Udruženja  dramskih pisaca Srbije I osvojila nagradu Branislav Nušić, kao prva drama ženskog autora koja je pobedila na pomenutom konkursu; 2012. Javno čitanje drame Ogvožđena na engleskom jeziku u pozorištu SODRA u Stokholmu tokom Internacionalne konferencije za žene dramske pisce; 2013. Premijera Ogvožđene na sceni Raša Plaović Narodnog pozorišta u Beogradu u režiji Đurđe Tešić;  2012. Drama Centar za prinudno sletanje pobedila je na konkursu MLADA BALKANSKA DRAMA organizovanom od strane Narodnog pozorišta u Beogradu I pozorišta Nikolaj Binev iz Sofije; 2016. – Autor adaptacije vodvilja Pidžama za šestoro Marka Kamoletija u Kraljevačkom pozorištu u režiji Nenada Gvozdenovića; adaptacija romana Sanjari Žilbera Adera/DADOV; nagrada Branislav Nušić za dramu Preplava, 2015. Saradnik/dramaturg na predstavi Ivica I Marica, Dejana Aleksića u režiji ALeksandre Kovačević u Kraljevačkom pozorištu.

 Godine 2013. Zbirka priča Drobljenje nagrađena je na konkursu Književnog kluba Kraljevo iz fondacije dr Hranislava Miloševića; Književni časopis Povelja objavio je price: Čudovište, Podrumksa porcija za troje I Navikavanje na istopljeno.

Drame za decu: Kraljevstvo jorgovana, Šećerleme, Škola za mlade mame. Objavljene knjige: Drame- Kulturni centar Ribnica, Drobljenje, Studiranje Šabrola/ Teror u suknji- edicija OMNIBUS, Niški kulturni centar.

Godine 2017. Prva nagrada na konkursu Rotary Kluba iz Niša, priča Iznajmljivanje.

Autor adaptacije i prevoda Brodvejskog mjuzikla Pravna plavuša .

U septembru se očekuje premiejra teksta za decu Kraljevstvo jorgovana u Kraljevačkom pozorištu, u režiji Miodraga Dinulovića.

U januaru počinju probe Poljupca žene pauka, adaptacija sitoimenog romana Manuela Puiga, u Bitef-u.

Piše i prevodi drame, filmske eseje, scenarije I priče.

Pisac i mama trogodišnje devojčice.

Slične vesti