Enesa Mahmić
STRUNE U DALEKIM VRTOVIMA
.
Padala je kiša granata
Starac iz Vlasenice kojem su ubili četiri sina pjevao je:
Bosno moja, divna, mila, lijepa, gizdava, aaaaaaaaaaa
Drhtale su izrađene, mršave ruke
I plakali smo dok se plakati moglo
Dok rat nije postao prirodno stanje.
Naše su kuće svikle na cvilež, poniženje, tjeskobu i tupost
Na orgije pijanih Barbara
Što se umorni od silovanja i paleži
Bez kazne i suda vraćaju mirnom domaćinskom životu.
Preostaju nam jalove godine i oglodane kosti.
Moja duša je plavi leptir nad divljim pelinom[1]
Moj dom je tamo gdje majka mijesi hljeb na ognjištu
Tamo na onoj uzbrdici
Tamo su posjekli stogodišnje stablo
Po noći, neko će zakopati sjekiru
Neće ostati znaka ni traga
Sve će se zaboraviti sutra.
______________________
[1] Tokom istraživanja i ekshumacije masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini nastalih ratnim zločinima, primijećeno je da nad njima uslijed ‘’geofizičke anomalije’’ raste biljna vrsta Artemisia vulgaris Linnaeus kojom se hrane plavi leptiri. Pored drugih metoda, masovne grobnice sa kompletnim ili djelimičnim posmrtnim ostacima žrtava u različitim fazama raspadanja, međunarodni i bosanskohercegovački forenzički eksperti su otkrili i uz pomoć plavog leptira
Pročitajte i:
