Davor Varga: Hrkanje (Ulaznica 2010 – treće mesto)

Filed under: nagrađeni radovi,region,Ulaznica 2010 |

Žena mlađe dobi, između dvadeset pet i trideset godina, i sredovječni muškarac leže na krevetu. Leđima su okrenuti jedno prema drugome. Žena ima otvorene oči. Providna ružičasta spavaćica seže joj do koljena. Tanki pokrivač nagužvan je uzduž kreveta. Muškarcu su oči zatvorene. Hrče. Na sebi ima bijele pamučne gaćice i šarenu majicu sa kratkim rukavima.
-Hrčeš !
On ne odgovara. Hrče i dalje. Žena ga gurne laktom u slabine.
-Hrčeš!
-Ne hrčem, spavaj.
Muškarac se okreće na trbuh. Žena zatvara oči. Zavjese navučene na prozore su prozirne. Svjetlost ulične rasvjete prodire u sobu i oblikuje pruge raznih oblika koje se prelamaju preko uglova prostorije. Pruge nalikuju rešetkama u zatvoru.
Nakon nekoliko trenutaka muškarac nastavi hrkati. Žena otvara oči, okreće se i nervozno udara muškarca stisnutom šakom u rame.
-Prestani hrkati ! Ne mogu zaspati.
– Pusti me, spavam.
Hrkanje na trenutak prestaje. Žena leži ne desnom boku i lijevim stopalom češe list na desnoj nozi. S ulice dopire buka motora nekog teretnog vozila u prolazu. Brektanje mašine stopi se s hroptanjem čovjeka. Stakla na prozorima lagano podrhtavaju, pa sve jače do vrhunca, da bi se vibracije lagano smirile s isčezavajućim zvukom kamiona. Pas zalaje u daljini. Ponovo se začuje krkljaj.
-Opet hrčeš, prestani! Ne mogu zaspati od tvog soptanja.
Čovjek se okrene na leđa, malo podigne uzglavlje i lagano uspravi glavu. Povuče pokrivač preko nogu i pokrije se do pojasa.
-Normalno da ne možeš zaspati kad si spavala na kauču uz televiziju od osam i trideset do ponoći. Naspavala si se i sad zajebavaš.
– Ne zajebavam, dahćeš ko slon. Moram se primiriti da bi zaspala, a ne mogu od tvog ropotanja.
– Jesi jučer spavala normalno ?
– Jesam.
– A jesam li ja jučer hrkao ?
– Ne znam, spavala sam.
– Ako hrčem noćas, vrlo vjerojatno sam hrkao i sinoć i preksinoć, a i sutra i preksutra ću hrkati! A ti me nisi čula jer si spavala. Jer nisi spavala prije spavanja. Zašto djeca ne smiju jesti čokoladu prije ručka ? Zato, jer onda ne mogu ručati. E, pa tako je i sa odraslim ženama. Ne smiju spavati prije spavanja da bi mogle spavati kad je za to vrijeme. Oke!? Ajd, smiri se sad i pokušaj zaspati.
Iz susjedstva se začuje udarac željeznih dvorišnih vratiju. Kratki sitni koraci odzvanjaju u veži. Muškarac još više uspravljuje jastuk i namješta se u polusjedeći stav. Oči su mu otvorene. Promatra igru sjena na suprotnom zidu. Zavjese jedva primjetno lelujaju uslijed laganog strujanja zraka.
– Spavaš ? – pita muškarac.
– Mmmm !?
-Pitam, je l’ spavaš ?
– Pusti me, spavam. Spavaj i ti.
-Kak’ onda pričaš sa mnom, ako spavaš.
-Tako, pričam u snu, spavaj i ti.
– Sad ja ne mogu zaspati. Triput si me probudila i razdramio sam se. Kak’ si sad uspjela zaspati ?
– Nisi hrkao, pa sam zaspala.
– Ne možeš znati jesam li hrkao kad si spavala.
– Kažem da nisi hrkao prije nego sam zaspala, pa sam onda zaspala. Daj, spavaj !
Žena se okrene na trbuh i zažmiri. Muškarac uzima kutiju cigareta i upaljač sa noćnog ormarića. Vadi cigaretu, oblizne je i stavlja između napućenih usana. Pripali je i energično povuče. Ispuhne oblak dima tankim dugačkim izdisajem kroz spojene usne. Žena kao oparena skoči u sjedeći položaj.
-Jesi lud, pušiš u spavaćoj sobi ?
– Pa kad drugu nemamo.
-Možeš u kuhinji.
-Ne da mi se ustajati.
-Daj, onda i meni.
Muškarac dodaje već pripaljenu cigaretu ženi, a sebi zapali drugu. Ovaj put ispuhne dim istovremeno kroz nos i usta. Oboje puše šutke i zure u neodređenom pravcu. Nakon nekoliko minuta žena se diže, otvara prozor, ovlaš gasi cigaretu na prozorskom limu i baca opušak kroz prozor.
-Evo, baci i moju.
Mušakarac na brzinu uvuče zadnji dim i dodaje dogorjelu cigaretu ženi koja ponavlja postupak, ali ovoga puta kvrcne pikavac prstima na način kao što se daje čvoka. Čik zaleprša uvis i poput sjemenke-helikoptera javora, spusti se na ulicu. Nekoliko iskrica odvoji se od traljavo ugašenog dogarka. Žena zatvara prozor.
-Ostavi malo otvoreno da se prolufta.
-Najprije zadimiš a sad bi zračio? Hladno mi je, a i prevelika je buka. Ostaviću otvoreno, ako ga ti zatvoriš za par minuta !?
-Dobro.
Žena liježe u krevet i pomno navlači pokrivač do grla. Zatvara oči. Muškarac i dalje sjedi, buljeći u strop. Ostaje nepomičan neko vrijeme. Ispod prozora projuri autobus. Zaglušujuća buka uvlači se kroz otvoren prozor i ispunjava sobu. Žena mahnito iskače iz kreveta.
-Koji si ti kreten, nisi zatvorio prozor!
-Zaboravio sam i zadrijemao.
Žena bijesno uz tresak zatvara prozor i liježe natrag u krevet. Muškarac se okreće na bok i zažmiri. Sad žena sjedi u krevetu naslonjena na uzglavlje i zuri u plafon. Prođe nekoliko minuta.
– Gladna sam. Ima šta u frižideru ?
-Ne možeš sad jesti u dva po ponoći.
– Razbudila sam se i sad sam gladna.
-Ima putra, kruha i marmelade.
-Neću to, ja bi nešto konkretno.
-Da ti šnicle ispečem ?
-Može.
-Zajebavam se! Si luda, u ovo doba peći šnicle, kaj je tebi ?
-Dobro, daj mi onda kruha i marmelade.
-Uzmi si sama, jebi ga, ako se ja dignem onda više neću moći zaspati, a znaš kakav sam kad se ne naspavam, dobro !?
-Kakav si ?
– Kakav sam, kakav sam !? Usran, eto kakav sam. Cendrav.
– A kako ćeš onda izdržati kad dođe dijete !?
– Kakvo dijete !?
– Naše dijete .
– Pa nismo još planirali dijete !?
– Nismo planirali, nismo, ali dijete nekad dođe neplanski.
– Želiš mi nešto saopćiti !?
Muškarac se diže i sjeda na krevet. Gola stopala mu dodiruju parket. Nervozno navlači papuče na noge.
– Da, trudna sam.
-Kak mo’eš pušit ak si trudna ?
-Prestat ću.
– Mislim, ti isto nađeš vrijeme da mi priopćiš takvu vijest, daj pogle kolko je sati,
si ti normalna !?
– Nisi baš presretan !?
– Pospan sam. Možemo sutra o tome !?
– Ne možemo, važne stvari se rješavaju odmah, a ne sutra.
– Da, ali ne u tri sata ujutro, nervozni i pospani.
– Ja nisam nervozna.
-Zašto mi nisi rekla prije spavanja ?
– Razmišljala sam o tome, ali me bilo strah kako ćeš reagirati.
– Znaš da sam se rastao od prve žene, jer je ona silom htjela djecu, a ja ne !?
– Znam.
– Pa ?
-Šta, pa !? Desilo se, nisam zatrudnjela namjerno. Pa, vjerojatno bi jednog dana imali djecu!?
-Ne znam. Možda bi me nagovorila . Ti me nagovoriš na sve. Na kupnju novog stana, preseljenje u centar grada, na skuplje pločice, na gomilu kredita, na nove hlače. Zaplačeš i onda ja popustim. Uloviš me u mrežu istkanu od tvoje tobožnje ranjivosti i osjećaja, kojom se nabacuješ ko ribar u potrazi za nasumičnim ulovom.
– Dragi Bože, zašto ja uvijek naletim na ovakve tipove koji podviju rep i zbrišu kad se pojave problemi ?
-Sad sam unaprijeđen u tipa? I ko kaže da ću zbrisati !? Evo, opet plačeš i pomoću suza iskamčiš sve što zaželiš.
– Plačem jer mi je onda lakše, poslije. I tebi bi bilo bolje da se isplačeš. Možda bi se manje izderavao na mene.
– Ajd me ostavi sad na miru, imam još sat vremena, da bar malo odspavam. Osim toga, besane noći su najgore doba za razgovor o problemima. Uvećavaju se, napuhuju i često poprimaju dimenzije veće nego što su u normalnim, dnevnim okolnostima.
Muškarac jednom, pa drugom nogom katapultira papuče u kut. Baci se na krevet i pokriva do pojasa. Žena i dalje sjedi na krevetu. Promatra pauka ranoranioca kako u kutu na stropu plete mrežu. Kroz zavjese prodiru prve zrake praskozorja, pomiješane sa osvjetljenjem sa ulice. Prizor izgleda poput kineskog kazališta sjena. Pauk se spušta s plafona na niti koja mu izlazi iz zadka, zatim se ponovo penje po toj istoj niti. Nakon nekoliko okomitih vlakana, započinje kružno pletenje. Zanjiše se poput Tarzana na lijani i postavlja ljepljivo predivo uokolo prije postavljenih okomitih osnovica. I sve to u još jednoj uvećanoj replici na zidu.
Žena se prisjeća dokumentarne emisije o paučnjacima. Nedavno ju je gledala na televiziji. Vlaknasta nit nastaje od ljepljive tekućine koja na zraku očvrsne u dijeliću sekunde. Mreža pauku osim za lov na muhe služi i za konzerviranje sperme mužjaka. Mužjak crne udovice, najopasnije vrste u našim krajevima, ugiba ubrzo nakon parenja. Kod otrovnih vrsta toksičan je ugriz samo ženke. U tom trenu zazvrnda budilica i trgne ženu iz maštanja. Ona strese glavom i pogleda u muškarčevom pravcu. Zaspao je, čini se.
-Diži se, šest je sati , moraš ići na posao.
– Ne idem, znaš da neispavan ne mogu radit. Javi kolegama na poslu da sam bolestan i da danas neću doć.
Žena ustane iz kreveta, natakne papuče, navuče kućnu haljinu i izađe iz sobe. Muškarac se okrene na drugi bok i prekrije dekom preko glave.

O autoru: Davor Varga rođen je 1963. godine u Čakovcu. Oduvijek je želio pisati ali se nije usudio. Sad je odrastao (možda) i sakupio dovoljno hrabrosti, pa bi mu  VBZ do kraja godine trebao objaviti roman pod nazivom „Dnevnik jednog jumfera“. Ako još budu izdavali knjige (tako su rekli). Kratke priče objavljene su mu u Večernjaku, zbirci priča Brod kulture-brod knjižara 2010, 2011. Razmišlja da tuži pravnu slijednicu bivše države zbog maltretiranja u formativnim godinama (usmjereno obrazovanje) kako bi uz odštetu mogao bez brige pisati. Živi i radi u Zagrebu u diskografskoj kući Dancing Bear.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*