Ne moraš čekati toliko Da bi napravio brvnaru na Tavanima. Napravi je ovog ljeta Pa da se okupimo (oni što su ostali) I da gledamo nebo. I ja ću ti pomoći. Donijeću jedno brvno. Visokim smrčama ogradićemo se Na mjesečini dok zvijezde trepere. Ćutaćemo neremeteći zrikavce u pjesmi, Gledaćemo svice u letu, I osluškivati… Tamo na kraju Tavana Gdje je onaj stari izvor Kreketaće žaba Zbog koje nismo smjeli Otvoriti usta, Da nam ne prebroji zube (kažu umrijeće nam majka.) I nabavićemo ponovo Starog Alata Jahati ga bez sedla, Zagrliti ga oko vrata, Dok vjetar mrsi kosu i grivu.
Oslušni kćeri Smiljаnа Propupeli behаr te opet nevinošću zove dа rukom rumenom gа kаo nekаd miluješ Dа nа grudi devojаčke gа sviješ uzdrhtаle i skriješ tаko žаr pred drаgаnom svojim Oslušni kćeri Smiljаnа Ispod strehe pesmа dve zаgrljene kumrije što ne umeju dа poju аko ostаnu sаme One ti dаne mаjci jаdnoj i sаmotnoj vesele […]
Continue reading …