Jesenja elegija Ivanu V. Laliću Mre u korenju život. U zgusnutosti. Rastvoren negde na putu do krošnje, prevreo od zrenja u telu leta, odnjihan u lastaru, u vazduhu, u zakoračenju, nepatvoreno beo, rastočen u samom stvaranju, kao miris. Vreme klizi pod prstima, reči uveče zaspu, uljuljkivane nežnim ćutanjem cveća, a u čaškama osvanu zatvorene, kao […]