На међународном конкурсу/натјечају за најбољу необјављену пјесму у региону за 2011. годину, часопис “АВЛИЈА“ који излази у Рожајама, додијелио је специјалну награду литерарној дружини “Змај у зеленим чарапама“ са Вјеронауке из Пећинаца којом руководи Милош Јефтић који је добитник новчане награде и плакете за изванредан рад са књижевном омладином. Кристина Арсенијевић ЗМАЈ ОД […]
Алекса Рацковић ВОЛИМ ДА СЕ СМЕЈЕМ Кад ме брину дечје бриге хладне као школске књиге, смехом хладно зачас згрејем, е баш волим да се смејем! Смех је нешто што нас спаја, смех је срећан пут без краја. Срећу жањем кад смех сејем, е баш […]
Continue reading …Rožaje – Na konkursu koji je raspisala redakcija književnog časopisa AVLIJA iz Rožaja za izradu naslovnice časopisa/zbornika najboljih priča i pjesama u regionu za 2011. godinu ‘’NOVI MOSTOVI / НОВИ МОСТОВИ’’ uzelo je učešće 21 autor/ica sa više od 70 radova. Žiri je kao najbolje likovno-grafičko rješenje za naslovnu stranu časopisa izabrao rad Sanje […]
Continue reading …U potrazi za Rajem Tražila sam istinu o njemu pune dvije godine. Od dana kada je za istim ovim stolom za kojim sada sjedim zazvonio telefon. Odmah sam znala. Svake bih večeri zaokružila datum na malom kalendaru pored kompjutera. Tako sam brojala crne dane svoje potrage za istinom o bratu blizancu. Često, umorila […]
Continue reading …PLAC NA RUINAMA U petak je u Zemunskoj bolnici umro Rade Kačavenda, izbeglica. Dok je ležao na intezivnoj nezi preko veza uspeo sam da uđem u tu sobu za umiranje. Leži nesretni Rade u koritu, umotan u zavoje, iz vene na levoj ruci proviruje glava igle, oblepljena flasterima. Iz plastične kese koja je vezana za […]
Continue reading …ĆUTIMO MOJA MAJKA I JA Sjedimo tako na terasi moja majka i ja. I ćutimo. U stvari ćutimo ja i ono što je od moje majke ostalo. Ćutimo duša moje majke i ja. U stvari, duša moje majke ćuti sa onim što je od mene ostalo. Majo Danilović, rođen je […]
Continue reading …BESANA Neću večeras lagano zaspati, Jer suviše toga nosim na savjesti, Previše života Po glavi mi se mota, Previše želim, previše se veselim, Prečesto bježim, prečesto se selim. Ukratko – previše svega ima kod mene. I zato izvini ako ni tebi ne dozvolim Da zaspiš, Zato se ne čudi ako ti život […]
Continue reading …Fotografija Požutjele novine i požutjelo lišće ne bi trebali izazivati bol. Prošlost je prošla. Njegovo lice na toj fotografiji naborale su stvarne godine, ali i starost papira, vlaga, memla. Kojeg li je vraga čuvala ovo?, pitam se dok prevrćem po njenim stvarima. Tespih od ćilibara, ogledalce s naslikanom Plavom džamijom u Istanbulu, dvije-tri svilene marame, […]
Continue reading …Njegova strana ulice Bilo je to, ah bilo je to prije, tridesetak godina… On je bio prodavač glazbala u dućanu u ulici koja se zvala Chicago Avenue. A ja prodavačica u trgovini veličine rukometnog igrališta koji je nosio ime svoga vlasnika, nekog Millera čini mi se, a prodavala sam dječju odjeću. Imala sam […]
Continue reading …11. 7. Gospodaru, imam samo Tebe njih i više nikog na svijetu Na gubilištu je zavladala tama. Između oca i dječaka ugledao sam Azraila. Bože, kakav mi znak to šalješ? Danas nema ničeg ljepšeg od njegovog vječnog i mrakom potamnjelog lica. Zatvorio sam oči i poželio kišu. Zovem […]
Continue reading …KAKO SMO SE SAMO SMIJALI Nikad mi nije postalo jasno, kako si od onolikih, baš mene izabrao. Sjećaš li se, Vlad? Pjevao je Taube Korshunidze s pratećim orkestrom. Ti grdosija pred kojom se razmiču stolovi i ljudi, ne smiju te krivo pogledati, a ja zrno u zrnu, u dječje bi oko […]
Continue reading …SRCE OD TERAKOTE – Gotovo je! – uzviknula je, briznuvši u plač. Gledala je u rasparčanu zemlju, u iznevjereno obećanje, u pogažen zavjet, u krhotine nekadašnje sreće. Bilo je proljeće kada se u kolijevci civilizacije zanjihala njihova ljubav. Sabina i Sargon bili su tek srednjoškolci kada su im se pogledi sreli, usred poluaridnog krajolika nalik […]
Continue reading …Sećanja postaju večnost Skidala je sa svoje raspuštene kose sitne čestice pepela. Počela je lagano, kao da miluje dete, vlas, po vlas, a onda je ubrzala histerično čupajući kosu. Vrištala je valjajući se po tepihu belom, ona u crnoj haljini, kontrast za zenice, zauvek da pamte. Vrisak je odzvanjao prostorijom, udarao u plafon i […]
Continue reading …У ХАЉИНИ ЈОШ МИРИШЕ ЛАН У хаљини још лепо мирише лан И усне су твоје шумне као море Светлост се ломи и пада на длан Док прсти најлепше речи говоре Тело боје кајсије и немир руку Љубоморан сам на звезду у пасу Као немирни брод пловим у луку Звук опојног греха слутим у гласу […]
Continue reading …UVEK SVE MOŽE NEŽNIJE Uvek sve može nežnije, pogledaj dlanove mesečevog sjaja, siluetu mladića srebrnog lica na obzorjima svog bivanja kako se kulturno nakloni zalascima žutog prijatelja. Uvek sve može nežnije, čuj dodir voda i obala, osmotri mehuriće njihovih susretanja, bez bura. Zagledaj se u magične planete na pupoljcima. Uvek sve […]
Continue reading …