Pomirenje sa sobom i svijetom mnogi umišljaju bijegom, krilaticom da „u bijegu je spas“. Bijegom od svijeta umišljajući njime opstojanje sebe, i opstojanje i ostajanje pri. Svojevrsni je to BUNT kojim subjekt ograđuje svoju AVLIJU „nepristajanjem“, što je naravno potpuna besmislica. Jedini glagol blizu opisa radnje ovog umišljenog bijega je OGRAĐIVANJE.
(Nije neko određeno društvo ono što osamljuje čovjeka, svako društvo osamljuje čovjeka. Konkretno, svaki susret sa „drugim“ odvaja u nama osobnosti koje razlikuju. Vjerujem da je Marques roman „Sto godina samoće“ mogao da nastavi u nedogled, i da u tome ne bi bilo ništa čudnog, ali da se u jednom momentu krug uobličio, što ne znači ni u kojem smislu da njegovo zatvaranje, spajanje jednog sa drugim krajem, je dovršetak . Ostaje kružiti.
Prepoznati sebe u drugom, drugog u sebi, mladalačkoj potrazi je dobar razlog zaljubljivanju, uzdahnuću prepoznavanja . Zrelo iskustvo zna da je prepoznavanje trenutno, kao i osmijeh koji uzrokuje.)
To „ograđivanje“ donosilo je, i donosi, vrhunsku umjetnost, kreaciju-svijet u svijetu, , nijansiran karakternim linijama stvaraoca i po pravilu – SAGLEDLJIV. Stvaralac je vladar svijeta kojeg stvara, gazda u svojoj AVLIJI.
SAGLEDLJIVOST, koja naravno može biti i motiv, principijelni je CILJ kreacije. Sigurnost – svoj na svome, je nusprodukt – emocija. Zadovoljenje se postiže dovršavanjem, imaginarnim zatvaranjem kruga, OGRAĐIVANJEM OD.
Materijal koji se koristi pri gradnji nije upitan pa tako ni kvaliteta izgrađenog ne ovisi od materijala. ČARDAK može da bude i od papira ukoliko se nalazi na podlozi koja nije trusna i ukoliko vremenske prilike to dozvoljavaju. Naravno da je LAKŠE koristiti materijal već klasificiran i katalogiziran, i LAKŠE I RAZUMLJIVIJE.
Originalnost je mučan put redefiniranja pojma, ponekad i njegovo potpuno novo određenje.
Ono što nije dozvoljeno, što je nedolično, jeste STIL bez sadržaja, čahura, KIČ, turbo folk, lirika zbog lirike, opis opisa.
Nije dozvoljeno = poštenje prema sebi. Nije dozvoljeno sviđanje radi sviđanja. Ulizivanje. Dodvoravanje. Najčešća je to osobina duha nemoćnog i nevičnog stvaranju. Rezultat je, kao po pravilu u krajnostima, prenaglašenost emocija ili njihov nedostatak. U oba slučaja autor podcjenjuje čitaoca .
(Ovdje se prisjetih onog modnog trenda koji još uvijek, kako vidim, ima svoje pristalice. U pitanju su one famozne farmerica koje poslije izrade odlaze najčešće u Kinu ili Indiju da bi ih tamo dobrano (i jeftino, naravno) „izgrebali“ i tako im dali oblik „korišćenosti“. Cilj je, valjda, da dok ih takve nosimo izgledamo kao neko ko je „nešto“ proživio. Da, stil bez sadržaja.)
O autoru: pjesnik, pisac, filozof, putopisac. Rođen u Bosni i Hercegovini 1968. godine, Jajce. Objavljivan, nagrađivan i osporavan. Živi i radi u Holandiji.
Pročitajte i:
