Berislav Blagojević: Živjeti i voljeti

Filed under: Berislav Blagojević,kolumne,region |

knjiga pripovedakaPrije dvadesetak dana, sasvim slučajno, došao sam u posjed jedne zanimljive, gotovo pola vijeka stare knjižice. U pitanju je „Knjiga pripovedaka mlađih jugoslovenskih pisaca“ (Mlado pokolenje, Beograd 1966). Izbor i pogovor potpisao je dr T. Čolak. U izdanju je zastupljeno četrnaest autora, među kojima su Voja Čolanović, Branimir Šćepanović, Antonije Isaković, Sead Fetahagić… i tada dvadesetšestogodišnji Filip David. Priređivač je naglasio da izbor nije antologijski i da je u njega mogao „da uđe još dobar, velik broj naših savremenih pripovedača“.

Na prvi pogled, dakle, radi se tek o jednom od mnogobrojnih izbora. Međutim. Ovaj izbor nije sasvim običan, uzme li se u obzir da je ujedno predstavljao i lektiru za osmi razred osnovne škole (vidi sliku). Odavno sam završio sa školskom (premda ne i sa obaveznom) lektirom; sve se promijenilo, osnovne škole u međuvremenu su porasle i postale devetogodišnje. Ne pratim nove izbore, ne znam ko ih predlaže, sastavlja i usvaja, iako sam siguran da postoje. Međutim. Potpuno sam uvjeren da se u njima ne nalaze dvadesetšestogodišnjaci sa jednom objavljenom knjigom. Takođe, vjerujem da u predgovoru/pogovoru nekog sličnog novijeg izbora ne stoji rečenica: „Ovakav, kakav je, ovaj izbor je težio da vrednosti u njemu budu što ujednačenije i da svetovi zastupljenih pripovedaka budu raznolikiji, kako bi slika života, u njima umetnički konkretizovana, ispala što kompleksnija“ (kurziv – B.B.). Može li se u nekom savremenom izboru zamisliti podnaslov i osnovna poruka kakvu ima „Knjiga pripovedaka mlađih jugoslovenskih pisaca“ – ŽIVETI I VOLETI?

Ne želim da zaključujem ovo ili ono, niti da tvrdim ovako ili onako, jer potpuno je jasno da stvari nikad nisu samo crne, baš kao što nisu ni samo bijele. Ovdje valja razmišljati o niši mogućeg, kategoriji mogućnosti. Da li je danas i ovdje, u atmosferi naelektrisanoj munjama najrazličitijih i najstrašnijih podjela na „naše“ i „njihove“, u atmosferi (da, to je ono što udišemo) ispunjenoj antagonizmima, neshvatanjem, sujetama i nedodirljivim postulatima jednoumljâ, da li je, dakle, u jednom takvom habitatu moguće stvarati i poštovati (biti poštovan), živjeti i voljeti?

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Dokaži da nisi mašina: * Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

*