Diana Weber: ODMARANJE / RESTING
Duhovit uradak – koji nosi veliku količinu samokritike. Naime, odmah možemo iščitati da se ovdje opisuje stanje koje se, nažalost dosta često, javlja kod svih umjetnika –a to je strašni gubitak inspiracije. Stvaralac ovdje sam sebe prikazuje kao praznog i umornog – potpuno su ga napustile njegove muze. Ono što je zanimljivo jeste dubina koja je postignuta uvođenjem ogledala u kompoziciju – čime je prikazana intimna komunikacija umjetnika sa samim sobom. Vidimo njegovo preispitivanje blokada, bezuspješnu potragu za inspiracijom, traženje odgovora od sebe samoga … Svjedočimo njegovu unutrašnjem dijalogu koji obiluje čitavom lepezom oprečnih osjećaja – on se ljuti, uvjerava , ucjenjuje, obećava, podmićuje, moli, bjesni, pati… da bi na kraju svjedočili i njegovoj predaji, prepuštanju i pristajanju na čekanje – što je jedna od najtežih stvari, na koju svi nerado pristajemo…Lola B. Wolf: POTRAGA ZA ODGOVORIMA / SEARCHING FOR ANSWERS
Ciničnost – to je ono prvo što primjećujemo u djelu – autor portretira svoju snažnu potrebu da se obrani od životnih izazova, koja svoj korijen ima u dubokim, podsvjesnim strahovima. Ovdje je umjetnik prikazan metaforično – utjelovljen je u formi viljuške oštrih vrhova, čime se sjajno dočarava njegova već pomenuta osobina – da svaku životnu priliku iz straha odbaci i uništi – i prije nego što pokuša da ju proživi. Ovdje, on je usamljeni otok u moru životnih prilika koje poput nepravilnih balončića (baloni predstavljaju iluzije) lebde oko njega. Viljuška svojim oštrim vrhom može probosti mjehuriće iluzije, to u stvari jedino i zna – ona ne može protiv “svoje prirode”, kao što se ni sam autor ne može izboriti protiv autodestruktivnog nagona koji je zarobljen u njemu… i on njime….Tamara Jakovljević: Ako nisi s nama, onda si protiv nas / If you’re not with us, you’re against us
Tamara, tvoj rad je jako slojevit – paznju posmatraca naprosto zakiva za ovdje vjesto prikazane turobne osjecaje patnje izazvane neprihvacanjem drustvenih konvencija od stane pojedinca. To je prikaz drustva koje odbacuje one koji su drugaciji, koji se ne uklapaju u njegove standarde…zbog cega se javlja moranje…prisila…kompleks…zelja da se udovolji…zbog cega se i javlja oponasanje (jaje zaogrnuto ljuskom luka) u zelji da se ostvari PRIPADANJE. Tako jednostavno i ujedno snazno prikazan potisnuti osjecaj gnjeva koji kljuca i svakog trena prijeti eksplozijom revolucije. Velicanstveno!! Lea Mimica: NIJEMI KRIK / SILENT OUTCRY
Seciranje odnosa u kojemu je jedna od dviju strana izložena konstantnom pasivno- agresivnom ponašanju onoga drugoga. Primjećujemo kako se jedno od njih pokušava obratiti drugome, pri čemu odgovor izostaje. Ledena hladnoća sa jedne i potpuni očaj sa druge strane ovdje su odlično prikazani. Uz to sve, maštovito je oslikana i njihova neraskidiva (najvjerojatnije porodična) veza – nerazmrsivo “pletivo zivota” satkano od predrasuda i ponosa – koje ih drži zarobljenima i bez mogućnosti pronalaženja izlaza iz začaranoga kruga… Galina Ivanov: REMINISCENCIJA / REMINISSENCE
Ovaj rad zahtijeva studiozan pristup. Umjetnica želi da nas zavara – nudeći nam, na prvi pogled, sladunjavu priču. A „Reminiscencija“ može biti sve ali samo ne to – ona pripovijeda o ropstvu izazvanom neodoljivom privlačnošću. Ovisnost (intimno, smatram da je ovdje u pitanju ovisnost o narkoticima) je ovdje tako moćno otjelovljena. Magnetski privlačna i zlokobna ona (ovisnost) je suprotstavljena simbolički predstavljenoj autorici koji pristaje na nju – iako zna da je to put uništenja. Zahvaljujući šizofernoj atmosferi, ovdje naprosto možemo ČUTI urlik njezine izgubljene, zlostavljane duše koja poziva u pomoć. Ukratko – ovo je izuzetan prikaz pada i destrukcije i nemogućnosti natusa da se tomu odupre…O autorkama i delu: Projekat je pokrenut u junu, 2012 godine. „Art kritičar“ je umjetnički dvojac, kojeg čine Ivana Režek i Nataša Stanišić. Ivana živi i radi na relaciji Zagreb – Rijeka, a Nataša na relaciji Sarajevo – Novi Sad. Blog ART KRITIČARA, sa djelima i osvrtima na njih možete pogledati na: http://transcendunderstanding.blogspot.com/
Pročitajte i:
1 comment
Nemam ništa protiv tzv. instalacione umjetnosti, samo neki od tih radova/instalacija nemaju ni U od umjetnosti, a tzv. kritičari nastoje naći neku vezu, simboliku, neku melodiju u točkovima lokomotive… A neki od tih RADOVA su čista glupost, što bi naš narod rekao NIĐE VEZE. Zato sam se smijao kada sam gledao LUD ZBUNJEN NORMALAN kada je u jednoj od epizoda Izet postao umjetnik, tj. kada je Izet Fazlinović instalirao usisivač, zato skidam kapu scenaristi Feđi Isoviću kojem je kao i meni dosta tzv. umjetnika koji izvode „bijesne gliste“. Zato se Fedja u toj epizodi genijalno narugao, da ne kažem POPIŠAO NA TU UMJETNOST.
Comments are closed.