ODGODA LJETA
(Nedovršena pjesma)
noćas budim ptice i hranim ih
sjemenkama opijuma i stihovima
i puštam ih uzletjeti
s nedovršenom pjesmom u kljunu
u najavljenu odgodu ljeta
jer
nebo je bolesno
i otok se evo, odmiče u nedohvat,
u more uznemireno tihom kišom
i brod ostaje vezan nepoznatim čvorom
uz kameni mol bešćutne obale
i haljina obješena na vješalici
nedodirnuta maestralom, otužna,
uskraćena za mogućnost
otkrivanja preplanulih bedara
i vrata
na kojem je mogla biti
kolajna od školjki i poljubaca
mogla je, ali neće biti
jer
ljeto je odgođeno za jesen,
a do jeseni
možda uvene cvijeće na haljini
i otok se umori od zova
i odgodi ga za proljeće
i do tog proljeća
ako jednom ipak dođe,
tko zna
koliko ću još probuditi ptica
sitih od sjemenki opijuma i
utješnih,
nikad dovršenih pjesama