HELEN KELER
Gledala sam često koridu mrava
i zelene zrikavce kako vode ljubav.
Slušala sam često med kako kapa
i sijedu maticu pčelu kako plače.
Šaptala sam često ranjenom slavuju
da se ne umire od uboda ruže.
Gledala sam često,
očiju mi mojih.
Slušala sam često,
ušiju mi mojih.
Šaptala sam često,
jezika mi moga.
Prstiju mi mojih.
Prstiju mi mojih.
BEZRUKA SAVA
Sahranila sam ruke.
Obukla sam crninu.
Položila ih u kovčeg.
Sada ih sjetno zovem –
moje pokojne.
Sahranila sam ruke.
Tople od pečenja hljeba.
Mirisne od branja cvijeća.
Vlažne od jutarnje rose –
i vode sa bunara.
Sahranila sam ruke.
I ne puštam suze.
Jer nemam čime da ih brišem.
Pa bi mi košulja bila mokra – sramota je.
Sahranila sam ruke.
Zubima vezem vezove.
Zubima darivam darove.
Zubima grlim suđenog –
kljast mjesec u noći, do krvi.
Sahranila sam ruke.
INDIRA GANDI
Kosu oduvijek podižem visoko
da budem jednaka muškarcima oko mene
I nosim često narančasti sari
dok šetam po vrtu punom naranči
I danas šetam po vrtu i čudim se
Tek je jutro a moj je sari
odjednom crven
crven
kao da mi sunce zalazi na prsima
SOFKA
Trulo meso u zlatnoj jabuci
Trulo zlato a zlatni sanduci
Trulo tijelo pod zlatnim jelekom
Truli preci i truli unuci
Da je meni opet mladost moju
Da me vode opet u hamame
Da ogulim ovu trulu kožu
Da ogledam moje bijelo tijelo
Da okupam moje bijelo tijelo
Da očistim moje bijelo tijelo
od nečiste krvi
HELENA TROJANSKA
Ja sam Helena, dušom Žena, a tijelom Boginja
Leda i Labud brali su voće, ja sam ta Jabuka
Mliječnim sam dojkama vodila vojske
Mliječnim sam bedrima kidala glave
(iz svoje postelje)
Ja sam Helena, Boginja tijelom, a dušom Robinja
Kad mi se ime spomene padne svaki na koljena
Pred moje noge polažu mrtve
Ljepoti mojoj prinose žrtve,
(izgradili su mi Hram)
Ja sam Helena, dušom Žena, a tijelom Robinja
Noću me posjete krvavi duhovi umrlih ratnika
Krvavim šakama rastvore bedra
Krvavim zubima zagriznu grudi
Heleni Boginji, Kraljici, Robinji
Kurvi,
Ženi krivoj za sve
O autoru:
Aida Šečić, rođena 27. juna 1978. godine u Zenici. Nakon Opće gimnazije u Travniku, završila Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda BiH i južnoslavenske jezike. Zaposlena kao lektorica u Sekretarijatu Predsjedništva BiH. Govori engleski i francuski jezik.
2009. godine bila finalistica međunarodnog konkursa „More riječi“ (priča „Irfanova gitara“), te predstavljala Bosnu i Hercegovinu na kreativnim radionicama u Barceloni i Toledu (2009), te Sofiji (2010). Priča „Irfanova gitara“ prerađena je u strip u organizaciji „Next page“ iz Sofije.
Izdavačka kuća „Alma“ iz Beograda dodijelila joj je drugu nagradu na konkursu „Kuće u vazduhu“ (priča „Ogledalo“). Priče „Nas dvije“ i „Gospođa direktorica“ ušle su u zbornik „Najkraće kratke priče 2010“ iste izdavačke kuće.
Uvrštena u zbornik „Kapija Istoka i Zapada“ Novosarajevskih dana kulture 2010. (priča „Bogatašica“, te u časopis „Duhovna konekcija“ Novosarajevskih dana kulture 2011. (priča „Tu noć kad si se udavala“).
2011. dobila nagradu „Fra Grgo Martić“ za prvu zbirku poezije.
4 comments
BRAVO!
Nesvakidašnje, zanimljivo. Čestitka!
Pozdrav, svako dobro!
Najljepse hvala!
Bravo, Aida!
Pozlatili ti se prsti.Od misli.
Comments are closed.