Aida Šečić – Lutke – najbolja zbirka poezije – prvijenac, „Fra Grgo Martić 2011“.

HELEN KELER                

 

Gledala sam često koridu mrava

i zelene zrikavce kako vode ljubav.

 

Slušala sam često med kako kapa

i sijedu maticu pčelu kako plače.

 

Šaptala sam često ranjenom slavuju

da se ne umire od uboda ruže.

 

Gledala sam često,

očiju mi mojih.

 

Slušala sam često,

ušiju mi mojih.

 

Šaptala sam često,

jezika mi moga.

 

Prstiju mi mojih.

Prstiju mi mojih.

 

BEZRUKA SAVA

 

Sahranila sam ruke.

 

Obukla sam crninu.

Položila ih u kovčeg.

Sada ih sjetno zovem –

moje pokojne.

 

Sahranila sam ruke.

 

Tople od pečenja hljeba.

Mirisne od branja cvijeća.

Vlažne od jutarnje rose –

i vode sa bunara.

 

Sahranila sam ruke.

 

I ne puštam suze.

Jer nemam čime da ih brišem.

Pa bi mi košulja bila mokra – sramota je.

 

Sahranila sam ruke.

 

Zubima vezem vezove.

Zubima darivam darove.

Zubima grlim suđenog –

kljast mjesec u noći, do krvi.

 

Sahranila sam ruke.

 

 

INDIRA GANDI

 

Kosu oduvijek podižem visoko
da budem jednaka muškarcima oko mene

I nosim često narančasti sari
dok šetam po vrtu punom naranči

I danas šetam po vrtu i čudim se
Tek je jutro a moj je sari

odjednom crven

crven

kao da mi sunce zalazi na prsima

 

 

 

SOFKA

 

Trulo meso u zlatnoj jabuci

Trulo zlato a zlatni sanduci

Trulo tijelo pod zlatnim jelekom

Truli preci i truli unuci

 

Da je meni opet mladost moju

Da me vode opet u hamame

Da ogulim ovu trulu kožu

 

Da ogledam moje bijelo tijelo

Da okupam moje bijelo tijelo

Da očistim moje bijelo tijelo

od nečiste krvi

 

HELENA TROJANSKA

  

Ja sam Helena, dušom Žena, a tijelom Boginja

Leda i Labud brali su voće, ja sam ta Jabuka

Mliječnim sam dojkama vodila vojske

Mliječnim sam bedrima kidala glave

(iz svoje postelje)

 

Ja sam Helena, Boginja tijelom, a dušom Robinja

Kad mi se ime spomene padne svaki na koljena

Pred moje noge polažu mrtve

Ljepoti mojoj prinose žrtve,

(izgradili su mi Hram)

 

Ja sam Helena, dušom Žena, a tijelom Robinja

Noću me posjete krvavi duhovi umrlih ratnika

Krvavim šakama rastvore bedra

Krvavim zubima zagriznu grudi

 

Heleni Boginji, Kraljici, Robinji

Kurvi,

Ženi krivoj za sve

 

 

O autoru:

Aida Šečić, rođena 27. juna 1978. godine u Zenici. Nakon Opće gimnazije u Travniku, završila Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda BiH i južnoslavenske jezike. Zaposlena kao lektorica u Sekretarijatu Predsjedništva BiH. Govori engleski i francuski jezik.
2009. godine bila finalistica međunarodnog konkursa „More riječi“ (priča „Irfanova gitara“), te predstavljala Bosnu i Hercegovinu na kreativnim radionicama u Barceloni i Toledu (2009), te Sofiji (2010). Priča „Irfanova gitara“ prerađena je u strip u organizaciji „Next page“ iz Sofije.
Izdavačka kuća „Alma“ iz Beograda dodijelila joj je drugu nagradu na konkursu „Kuće u vazduhu“ (priča „Ogledalo“). Priče „Nas dvije“ i „Gospođa direktorica“ ušle su u zbornik „Najkraće kratke priče 2010“ iste izdavačke kuće.
Uvrštena u zbornik „Kapija Istoka i Zapada“ Novosarajevskih dana kulture 2010. (priča „Bogatašica“, te u časopis „Duhovna konekcija“ Novosarajevskih dana kulture 2011. (priča „Tu noć kad si se udavala“).
2011. dobila nagradu „Fra Grgo Martić“ za prvu zbirku poezije.

Pročitajte i:

• Snježana Vračar Mihelač – Kad zatvorim oči vidim modro
• 12. konkurs časopisa “Avlija“ za najbolju kratku priču i pjesmu za 2022. godinu
• Konkurs za objavljivanje radova u 24. broju časopisa Avlija
• Vida Nenadić – nagrada „Zlatni kladenac“
• Prvonagrađena pjesma na konkusu “Možda spava u dolini zaborava“ Novi Sad ˗ Bačka Palanka 2022.
• Milena Sekulić Odalović – Prokletstvo Hanterovih
• Refesticon 2023: Konkurs za kratke priče na temu transhumanizma